Familja j' bila vela pa dela ni falelo

Veliko ravno zemljište između Vinodolske i Frankopanske ulice te potoka Dubračine, danas još pokrivaju polja, ali u blizoj budućnosti sigurno će se i ovdje izgraditi jedna nova četvrt moderne Crikvenice.

Crikvenička keramička radionica zaslužila je još jedan nastavak u ovoj kolumni.

Visoko nad Crkvenicun Kotor kot soldat va gvardije stotinami let stoji, stolića broji, puno pameti. Pameti saku kućicu miću od desetak ke su gore bile, va njegoveh njedreh stisnute jednu uz drugu.

Nastavljamo s opisom Crikvenice prije drugog svjetskog rata autora Ratimira Gregurića:

Lokalitet „Kod tornjeva“ (Ad turres), kako mu i samo ime kaže, definiran je, označen i omeđen tornjevima, kulama, utvrdama ili promatračnicama kojih je bilo najmanje tri. Sa sjeverne strane gdje Dubračina skreće iz Vinodolske doline prema moru nalazi se važna kula Badanj.

Opet se vraćamo Ratimiru Greguriću.

Jutren ranen budnica pleh muziki probudila bi još sanenu Crkvenicu. Hodila je glazba lipo ofeštirana va svečaneh odorah, marširajuć po taktu. Zdušno su puhali va svoji štrumenti predvođeni kapelnikon gospodinon Matićen ki jih je i učil svirat. Hodeć obalun pa po Tomislavovoj lipo jih je bilo čut.

U ovoj ću kolumni pisati u narednom razdoblju o Crikvenici kroz povijest, u pravilu jednom tjedno, u više nastavaka. Bit će govora o crikveničkoj svjetovnoj povijesti, o povijesti crikveničke župe i župe Kotor koja joj je prethodila...

Ribari Kožini