1- Latinski natpis s kamenog mosta iz 1826. godine
2- Kip sv. Ivana Nepomuka iz 1735. godine i Postolje s natpisom kipa sv. Ivana Nepomuka
Opet se vraćamo Ratimiru Greguriću.
Ovaj put slijedi njegov opis Crikvenice kako je izgledala prije Drugog svjetskog rata. Na prvo mjesto je došao njegov opis samoga mjesta i ljudi.
- Naše najljepše i najuređenije morsko kupalište Crikvenica imade vrlo lijep i povoljan geografski smještaj. Ona se prostire uz istočnu obalu Kvarnera, sat i po vožnje parobrodom južnije od Sušaka. Sa sjevera i sa istoka štite je od hladnih vjetrova zeleni bregovi, koji u skladnom lancu teku paralelno sa morskom obalom. Od ovih je najviši Drenin (380 m), prozvan vjerojatno po množini drenova koji rastu po njegovim obroncima. Iza ovih bregova pružio se rodni Vinodol, najdulja dolina Hrvatskog Primorja. Upravo kraj Crikvenice Vinodol se otvara prema moru ljupkom zelenom poprečnom dolinom kojom protječe potok Vinodolka, koja kao Dubračina utječe u more pokraj crikveničke župne crkve.
Ova je rječica tip prave kraške ponornice. Prvi puta izvire ona u Gorskom Kotaru iznad Fužina, u šumi Malo Rogozno, na dva mjesta. Jedan se potočić zove Lepenica, a drugi Kostanjevica. Nakon kratkog toka se sastaju i teku kroz Fužine kao Fužinarka, te kroz Ličko polje kao Ličanka, koja na kraju ovog polja ponire kod brega Kobiljaka, da se nakon dosta dugog podzemnog puta opet pojavi na svjetlo dana u Vinodolu kraj seoca Sušika, odakle kako vidjesmo, kao Vinodolka odnosno Dubračina teče u naše sinje Jadransko More. Danas se u Sušiku izgrađuje velika električna hidrocentrala, koja će snabdijevati potrebnom električnom energijom čitavo Hrvatsko Primorje i Gorski Kotar.
More pred Crikvenicom zatvara otok Krk sa otočićem Sv.Marka, a s južne strane uvalio se duboko u more starac Velebit, pa izgleda kao da se mjesto i ne nalazi na moru, nego na velikom plavom jezeru. Ali popnemo li se na koje brdo u pozadini Crikvenice, puca nam pred očima jedinstven pogled na čitavi Kvarner, u kome se poput velikih galija protegnuše otoci Cres i Lošinj te tamo južnije pod Senjom otok Prvić i mali morski greben Zec. Kupalište Crikvenica leži na 45° 11' sj. širine i 32° 22' ist.dužine po Greenwichu. Pruža se uz nisku pjeskovitu obalu u duljini od cca četiri km, te u unutrašnjost po niskim obroncima okolnih brda i napokon prema Vinodolu uz potok Dubračinu.
Središte mjesta je Cirkul (lat. Circulus – krug) tik uz parobrodarsko pristanište. Na tom trgu rastu dvije velike murve ispod kojih se na klupama po lijepom danu odmaraju stari ribari, a sjede ovdje i putnici koji čekaju, bilo parobrod, bilo autobus, jer ovdje je također glavna autobusna postaja.
Na trgu su sagrađene lijepe zgrade u neprekidnom nizu na koji se dalje prema kupalištu nastavljaju restauranti i hoteli. Zanimljiv je ovaj trg, jer se još i danas na njemu vide dvije Crikvenice: stara i nova. Eno uz velebnu četverokatnicu stisla se mala ribarska kućica koja podsjeća na vrijeme, kad se ovim trgom nisu čuli strani jezici internacionalnih turista, već samo tvrda no slatka naša čakavština domaćeg ribara, kad ovuda još nisu šetale gostkinje u šarenim pyjamama, nego je sav trg bio prekriven daskama na kojima se je sušilo tisuće smokava. Ali to je prošlost, a mi treba da se vratimo u sadašnjost.
Na Cirkulu i na obližnjem manjem trgu Stj. Radića, koji se nalazi u njegovu produljenju, smještene su mnoge veće trgovine, dvije ljekarne, nekoliko gostiona i manjih dućana, a ovdje su i podružnice triju banaka, lučki i porezni ured, te lučko zapovjedništvo. Luka je dosta velika i dovoljno duboka tako da može u njoj pristati i više brodova najednom.Uz samu je luku zgrada Općinskog turističkog odbora, u kojoj se nalazi još putnički ured i carinarnica. Mali park koji je zatvarao ovaj dio trga pretvoren je u tržnicu.
Od Cirkula vodi u unutrašnjost Crikvenice pet ulica: Frankopanska, Vinodolska, Kralja Tomislava, Gorica i Strossmayerovo šetalište. Ovo su glavne crikveničke ulice.
Krenimo najprije Frankopanskom ulicom koja vodi prema jugoistoku. Ona je kao i ulica Kr. Tomislava zapravo dio riječko-senjske ceste, koju je sagradio znameniti general Filip Vukasović. U Frankopanskoj ulici sagrađena je zgrada općinskog poglavarstva, a pokraj nje nalazi se pošta. Pred općinom bio je nekada mali park, ali je taj zapušten, pa danas na njega potsjećaju svega dva velika stabla. Na kraju ove ulice diže se dvokatni samostan č. ss. Srca Isusova sa sirotištem. U samostanu je lijepa mala polujavna kapela Srca Isusova. Odmah iza samostana nastavlja se na Frank. ulicu novi most preko potoka Dubračine; sagrađen je g. 1938 po građ. Poduzeću S. Novaka iz Zagreba. Do te godine stajao je ovdje stari most na kome je bio stari natpis iz god. 1826.:
ILUSTRISSIMO VIRO
FRANCISCUS AB ÜRMENY
LITORALIS HUNGARICI
GUBERNATORI PROVIDENTISSIMO
SACRATISSIMAE MAJESTATIS
CAMERARIO
PONTIS HUIUS
PROMOTORI EFICACISSIMO
DEVOTI POPULI
NOMINE
CASTELLANATUS VINODOLENSIS
HOC MONUMENTUM
IV. IDES OCTOBRIS
MDCCCXXVI
POSUIT
A nasuprot ovome natpisu bio je kip sv. Ivana Nepomuka ispod kojega je stajalo:
SanCtVsIoannes nepoMVCenVs
CanonICVs confessarIVs hIC
nobIs ereCtVs est
Iz gornjeg natpisa izlazi da je postavljen godine 1735. Danas ovaj kip stoji na ulazu u crkveno dvorište.
Gubernator mađarskog primorja Franjo pl. Ürmeny o kome govori prvi natpis spomenut je i na sušačkoj piramidi na početku Dorotejske ceste koja vodi iz Sušaka u Martinščicu.
Bacimo li sa mosta pogled prema moru, opazit ćemo uz samo more ugao bujnog zelenog parka. Taj je park zasadio bivši crikvenički načelnik Msgr.Dr. Nikola Veljačić, ali to krasno djelo ovog zaslužnog domaćeg sina je, na žalost, posve zapušteno, i taj park propada iz dana u dan. Uistinu velika je šteta da se to dozvoljava, kad dobro znamo koliko je muka potrebno uložiti dok se u ovome kršu uzgoji jedan sličan nasad.
Prešavši preko mosta krenimo desno i eto nas pred ulazom u stari frankapanski "kaštel", nekad pavlinski samostan, a danas Dom za siromašnu djecu. Kroz kratki tunel ispod samog kaštela ulazimo u crkveno dvorište. Stara samostanska crkva Blažene Djevice Marije u nebo uzete danas je župna crkva crikvenička. Kad je sagrađena ne znamo, ali misli se da su je sagradili knezovi Frankapani negdje polovinom XIII vijeka. Samostan je mnogo mlađi; njega je sagradio knez i hrvatski ban Nikola IV. Frankapan početkom XV. v. za redovnike sv. Pavla Pustinjaka.
O samostanu i crkvi govorit ćemo opširnije na drugom mjestu.