Foto: Naselja Dolac i Kotor, 1972.g.
Nastavljamo s opisom Crikvenice prije drugog svjetskog rata autora Ratimira Gregurića:
- Lijevo od mosta vodi sa svake strane potoka Dubračine po jedna cesta u Vinodol, dok se ravno u pravcu od mosta nastavlja velika katranisana turistička cesta prema Selcima, i dalje. Na ovoj je cesti zgrada Zidarske škole, sagrađene 1938. godine.
Desno od turističke ceste, a paralelno s morskom obalom, ide stara cesta u Selce. Dok nova strada siječe gotovo ravnom crtom primorske umejke (šumarke), dotle se stara prilagođuje razvijenoj morskoj obali zaobilazeći sve drage i dražice. Odmah na početku ove ceste pružio se samostanski park (na žalost) nepristupačan šetaocima, a na njega se nastavljaju ville i čiste primorske kućice. Od kako je kolni promet prebačen na novosagrađenu cestu, postala je ova stara cesta omiljelo šetalište strancima.
Lijevo od turist. ceste, na brežuljku, prostire se mjesno groblje, a dalje uz brijeg Dvorska sa Podvorskom, Benići, Šupera, Ladvić, Gornja Draga ili Vidi, Dolnja Draga ili Lončari, te napokon Zoričići pod samim Dreninom. Sva ova sela zove narod jednim imenom Gornji Kraj.
U Ladviču postoji od g. 1919. osnovna škola za djecu iz Gornjeg Kraja. Cijelu školu vodi jedna učiteljica, jer nema mnogo polaznika.
Vratimo se sada na most preko Dubračine i pogledajmo na protivnu stranu od mora. Pred nama se otvara "Fratarsko polje", početak Vinodolske uvale. Ime ovom polju ostalo je iz vremena kad je ono bilo većim svojim dijelom vlasništvo "bijelih fratara" crikveničkih. Ovdje su Pavlini imali svoje livade i vinograde, a na potoku mlinove i pilane.
Pozadinu ove doline zatvaraju okomite "griže", stijene iznad Grižana, po kojima je ovo selo dobilo svoje ime. U daljini se jasno vide kuće Grižana i Kamenjaka, a od Belgrada samo visoki bijeli crkveni toranj. S lijeve strane omeđuje ovu uvalu crikvenička Kalvarija i, dalje, vijenac golih brda, a s desne strane strši šumoviti brežuljak Kotor - stara Crikvenica. Kotor broji danas tek nekoliko kuća, a još pred stopedeset godina bilo je ovdje lijepo napredno selo, bile su ovdje tri crkve, župni stan i mjesno groblje. Ovdje su stari crikveničani, tada još kotorani, živjeli, ovdje umirali, i bili pokapani. Dolje uz more, gdje će se kasnije razviti svjetsko kupalište, bilo je u ovo vrijeme uz staru frankapansku crkvicu i samostan Pavlina tek par ribarskih kućica. Istom kad je strašni požar g. 1776. uništio Kotor, preselio se je župnik s narodom dolje k moru. Od sada se sve više razvija malo ribarsko naselje kod crkve (crikve), a Kotor ostaje gotovo napušten, pa danas možemo od stare Crikvenice pronaći tek koji ostatak crkvenog zida, tek koju grobnu ploču. Na Kotor i njegovu povijest vratiti ćemo se opet kad budemo govorili o povijesti Crikvenice.
Između Kotora i sela Ladvića u velikoj kraškoj ponikvi smjestilo se malo seoce Dolac, čija okolica obiluje zemljom ilovačom.
Obišli smo eto istočni dio i zaselke Crikvenice, pa se sada vratimo na trg Cirkul i pođimo na šetnju drugom ulicom koja odavde vodi direktno u Vinodol. To je Vinodolska ulica. Ljeti je ovom ulicom najugodnija šetnja, jer iz Vinodola uvijek piri svježi povjetarac, koji tako ugodno djeluje u ljetnoj zapari. Ali zimi najteže je stanovnicima ove ulice, jer ovdje najjače trese bura. Na početku Vinodolske ulice, odmah lijevo, diže se lijepa, velika školska zgrada u kojoj su smještene pučka i građanska škola. Pođimo dalje kroz drvored i eto nas kroz nekoliko minuta opet kod potoka Dubračine. Ovdje se nalazi Kotarski sud, zatim još par kuća, i Vinodolska ulica završava, a na nju se nastavlja cesta koja vodi u vinodolska sela. Od ove ceste odvaja se jedan puteljak uz brdsku strminu, te se probija kroz borovu šumicu nad cestom, a paralelno s njom dalje uz rub brda. Kasnije se ovaj puteljak račva i tvori nekoliko novih puteljaka, koji se penju po okolnim brdima, da se kasnije kod podrtina sredovječnog grada Badnja opet svi sastanu. Odavle se spušta posebna staza na glavnu cestu, ispod koje se na zelenoj livadi uz Vinodolku smjestilo crikveničko izletište "Pod Badanj". Svi spomenuti puteljci su lijepo uređeni, na njima su mnoge klupice, pa ovdje u ljetnim danima sve vrvi od šetača. Na dolnjoj cesti, oko kilometar daleko od Crikvenice, veliki je zemaljski rasadnik, pun izabranog voća i povrća.“