Crikvenička keramička radionica zaslužila je još jedan nastavak u ovoj kolumni.
Taj radionički kompleks na prostoru antičkoga Ad turresa, po površini koju je zauzimao (preko 5.000 m2), po organizaciji proizvodnje, po asortimanu proizvednih keramičkih proizvoda, po širini distribucije tih proizvoda i po još nekim drugim elementima ulazi u nevelik broj sličnih očuvanih arheoloških lokaliteta na Mediteranu i po svemu navedenom spada u velike radionice.
Organizacija proizvodnje radionice te prijevoz i dostava keramičkih proizvoda vezana je uz osobu italskog porijekla Seksta Metilija Maksima koji je osnovao radionicu i bio njezin vlasnik. Pečati s njegovim imenom otisnuti na proizvedenoj keramici potvrđivali su izvornost i kvalitetu proizvoda, a ujedno i definirali mjesta i tržišta na koja se je crikvenička keramika prevozila i otpremala. „Crikvenički su se proizvodi prevozili rimskim cestama na dionicama od Tarsatike do Burnuma te od Senije do Arupija. Nalazi iz podmorja Lošinja, Suska, Zadra i Pakoštana upućuju nas i na pomorski trgovački transport crikveničke robe. Najjužnija točka na kojoj je otkriven ulomak crikveničke amfore jest kanal Sv. Ante kod Šibenika. Od Crikvenice do kanala Sv. Ante udaljenost je oko 350 km“.*
Aktivno djelovanje radionice bilo je u 1. i 2. st. poslije Krista. Stoljećima nanašana i taložena glina, koja je bila upravo na području smještaja radionice (današnje pomoćno nogometno igralište), nije propuštala oborinsku vodu. Problemi s vodom rješavani su bacanjem, niveliliranjem i dreniranjem keramičkog otpada na podnoj površini. Upravo je to omogućilo da se recentnim sustavnim arheloškim istraživanjem i iskapanjem u razdoblju od 10-tak godina (od 2004. do 2015. godine) prikupi kompletan asortimam proizvodnje radionice. Sakupljeno je više desetaka tona keramičkog otpada koji je omogućio rekonstrukciju predmeta koji su proizvodili u radionici (amfore od kojih je vrlo specifična crikvenička amfora ravnoga dna, zatim keramičko posuđe: lonci, vrčevi, zdjele, poklopci, kadionice, itd., pa građevinska keramika: tegule, kanalice, opeka, itd.).
U Muzeju Grada Crikvenice u 2014. godini bila je postavljena zanimljiva izložba „845°C Ad turres“ (845°C je optimalna temperatura za pečenje keramike) na kojoj je prezentirana bogata arheološka baština Crikvenice i predmeti koji su se proizvodili u radionici. S obzirom na značaj ovog arheološkog lokaliteta koji daleko nadilazi lokalne okvire i predstavlja bitni dio našeg identiteta, Crikvenicu se nesumnjivo može definirati kao „Grad antičke keramike“.
----------------------------------
*Ivana Ožanić Roguljić: „Distribucija proizvoda keramičarske radionice“, 845°C Ad turres, katalog izložbe, Muzej Grada Crikvenice, Crikvenica, 2016. godine