Iz zapisa Ratimira Gregurića: - Osim spomenutih predmeta ocjenjuje se još „umitnost“, marljivost i „sponašanje“. Predmet „strana govorenja“ nestaje već nakon par godina i tako je konačno nijemština posve likvidirana na našoj školi.

Se ako je prama prognoze vrimena proliće već prišlo, sunce još vavik škrto tepli ozeblu i umidnu zemlju tešku od silne kiše ča je dugo i uporno padala skoro saki dan. Zaželeli smo se one lipe teplini i aromi rascvaleh rožic va arije, zima nas je prevarila i dosti smo se smržnjevali.

Na početku školske godine 1849/50 uveden je u našoj školi hrvatski nastavni jezik, čime je postala uistinu prava narodna škola. Od sada se škola službeno zove „Kraljevska elementarska učiona u Crikvenici“

Prvo napovidanje dovcen i dovican izvode mesopustari na prvi četvrtak („tusti“) u kasnim večernjim (nakon 22 sata) i noćnim satima na raskrižjima užeg novljanskog centra. Time ujedno i počinje vrijeme mesopusta i prikaz nekadašnjih ženidbenih običaja.

Oveh dani pred blagdan Cvetnice po vrteh i maslinikeh trgaju se lipe grančice maslini. Lipa je užanca odnest na blagoslov boke maslinoveh kitic, uz malo cvatućeh rožic, a to su oveh dani kitice dišećega jorgovana ili rumanije, bele ulikvice.

Rekli smo da je g. 1820. u našoj školi bila samo jedna učenica, od 121, koliko ih bijaše sposobno za polazak škole

Iz zapisa Ratimira Gregurića:

Ako se želi vjerodostojno pisati o mesopusnim običajima našeg kraja onda se ne smije izostaviti Novljanski mesopust, dapače njega je potrebno staviti na čelo mesopusne tradicije Vinodola, Primorja pai cijele Hrvatske po nizu čimbenika kao što su: kulturni, etnološki, glazbeni, politički...

Školski predmeti u drugom razredu

Rodit se uz potok poli malenice, rast, delat prvi nesigurni koračići, padat pa se dizat, jušto je jedan mići del lipoga detinjstva i odrastanja nas ki smo kot mići jarčići tekli livadami okol kuće, do potoka, do stare murvi va sred dvora, oreha na komu smo se vogali i hrasti po keh smo se pljezvali.