Petačke štorije (56)

Iz zapisa Ratimira Gregurića:

- Osim spomenutih predmeta ocjenjuje se još „umitnost“, marljivost i „sponašanje“. Predmet „strana govorenja“ nestaje već nakon par godina i tako je konačno nijemština posve likvidirana na našoj školi.            

Dnevnici se vode pod naslovom: „Marljivosti Biliženje Svarhu marljivosti u gori spomenutim Klasam nahadjajućih Učenikov za g. ...“, a ispitna izvješća nose naslov: „Ispita Biliženje“.            

Ocjene su ove: Jako dobro /jd/, Prilično dobro/pd/, dobro /d/, srednje /s/ te zlo /z/. Konačna ocjena / „Zaslužena napridovanja Klasa“ / je trovrsna: 1. s Prevridnoštjom, 1. i 2. Kasnije se odlika zove 1. uzvišena ili eminentna, a odlikaši se nazivaju eminenterima.            

Vladanje se ocjenjuje sa: vrlo dobro /vd/, dobro /d/, srednje /sr/ i slabo /s/, a polazak škole sa: vrlo marljivo, marljivo, prekidano i redko.            

Godine 1850. dobjegao je u susjedno Selce graničar Stjepan Smolčić, te otvorio neke vrste pučku privatnu školu. Bila je to isprva učiona u koju je polazilo nekoliko malih Selčana, ali naskoro počeše sva selačka djeca polaziti tu učionu, što više mnogi đaci iz crikveničkog Gornjeg Kraja, poimenice iz Šupera počeše sve više i stalnije polaziti tu novu privatnu učionu, koja je međutim sklopila sa selačkom općinom ugovor o podučavanju djece. Bio je to dakako veliki udarac našem starom učitelju, jer su mu uz selačke đake otpali i prinosi njihovih roditelja. Poduzeo je sve i sva da se toga „klateža i nevridnjaka učini od Selac odtirati i selačku dicu čini opet ovu učionu pohadjati“. No nije uspio, jer je selačka pučka škola ostala, dapače priznata je od vlasti i dne 6. svibnja 1856. pretvorena je u javnu pučku školu. Naš učitelj bio je ogorčen, no nije bilo pomoći.

(nastavlja se ...)

Podijelite