Novljanski mesopust (1)

Ako se želi vjerodostojno pisati o mesopusnim običajima našeg kraja onda se ne smije izostaviti Novljanski mesopust, dapače njega je potrebno staviti na čelo mesopusne tradicije Vinodola, Primorja pai cijele Hrvatske po nizu čimbenika kao što su: kulturni, etnološki, glazbeni, politički, povijesni itd.
Novljanski će mesopust, nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske[1], biti obrađen u ovoj kolumni u nekoliko nastavaka.           
Koliko mesopust znači Novom i Novljanima možda najbolje objašnjava dr. sc. Dragomir Babić[2]:
“Novljanski karneval, najodređenije preciziran imenom Novljanski mesopust, jedna je autentična i autohtona pojavnost primorskog i hrvatskog karaktera, što u Novom Vinodolskom živi svojim jedinstvenim životom do te mjere, toliko nadahnuto i uporno tijekom više stoljeća. Tako se može bez ikakvog pretjerivanja kazati, kako je unutar pojmova Novi Vinodolski i Novljani i drugih određenja, što identificiraju Novi Vinodolski u bilo kojem vidu, uključen i novljanski mesopust, i to na razini spontanog zabavljanja Novljana, ali i na razini najoduševljenijeg identificiranja Novljana i novljanskog mentaliteta uopće. Novljanin koji u svome cjelokupnom ljudskom biću ne bi njegovao i snažno doživljavao novljanski mesopust, skoro da bi bio nepotpun, neprav, necjelovit, prazniji i ogoljeniji Novljanin, neovisno od toga, da li on najneposrednije aktivno sudjeluje u obavljanju novljanskih mesopusnih običaja ili ga simpatizira, uživa u promatranju svih njegovih manifestacija. Hrvatska zastava što je sa sobom nose novljanski mesopustari najodređenije potvrđuje hrvatstvo Novljana, što ih tijekom stoljeća nadahnjuje kao pripadnike svoga hrvatskog naroda“.           

Mesopusni običaji Novog Vinodolskog predstavljaju usmenu pučku dramu i u potpunosti su dramsko djelo koje sadrži sve dramske elemente.         
Mjesto radnje su ulice starog grada sa središnjim gradskim trgom.         
Vrijeme radnje je razdoblje tri posljednja mesopusna četvrtka zaključno s Pepelnicom.         
Radnja se zbiva tijekom tri spomenuta četvrtka (napovidanje dovcen i dovican), prve mesopusne nedilje (mlada mesopustova), mesopusne subote (mišenje i kršćenje Mesopusta), mesopusne nedilje (kolo na Placi, pozdravljanje po kućama), mesopusnog pondiljka (skupljanje jaja, sira, masla, putra), mesopusnog utorka (nastavak pozdravljanja po kućama, kolo, čitanje Žitka) i mesopusne srede (sprogod Mesopusta).
Sudionici su: mesopustari, kolovođa, igrači kola i pivači u kolu, sudac  (tužitelj), odvjetnik, mater i otac mesopusta, sastavljač žitka, sudionici mlade mesopustove, stari svati, sudionici u pogrebnoj povorci te publika.
Glazbena kulisa je poznata budnica „Još Hrvatska ni propala“ koju sviraju mesopustari, a pjevaju se svatovske, epske junačke i lirske pjesme. Kostime i nošnju čine odore mesopustara zatim novljanska ženska i muška narodna nošnja i kostimi u svatovskoj i pogrebnoj povorci.  

U razdoblju od tri tjedna (točno 21 dan - od prvog četvrtka do „čiste“ srede – Pepelnice) u 9 dana događanja i u tradicijski ustaljenoj formi, u Novom se održavaju mesopusni običaji i narodna pučka drama sadržajno i prostorno striktno definirana. 

------------------------------------------------------------------

[1] Rješenjem od 2. studenoga 2011. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske je utvrdilo da Novljanski mesopust – pokladni običaji s područja Novog Vinodolskog, ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske
[2] Ovaj je tekst objavljen u "Novljanskoj travici", a prenijet u knjizi “Polak običaja i navede stare”, Novi Vinodolski 2012.

(nastavak slijedi)

Podijelite