Petačke štorije (53)

Iz zapisa Ratimira Gregurića:

- Imenici / Verzeichniss über den Fleiss der Schüler / vodili su se slično kao što se i danas vode, a potpisivao ih je učitelj, i uz njega ravnatelj i nadzornik. Ispitna izvješća / Prüfungs Extract / vođena su opširno, pa iz njih vidimo zvanja roditelja učenika, i druge podatke.

Učitelj Josip LALIĆ, prvi svjetovnjak na našoj školi služio je u Crikvenici dvije godine /1820 – 22/, a tada je premješten u Vrbovsko, odakle je živo surađivao u Narodnom preporodu, bio je vatren Ilirac. Poznat je mnogo po svojemu liječenju bjesnoće, kojemu ga je naučila jedna stara žena u Bosni, a do danas još nije razjašnjeno.
Lalića je naslijedio svjetovnjak Kazimir GREGURINIĆ, koji se je zahvalio na službi nakon godinu dana.
Od njega je preuzeo školu tadanji kapelan-kateheta selčanin Juraj JELIČIĆ, koji ju vodio skoro godinu dana, da je preda novom učitelju Tomi Lukanoviću. Zapisnik ove primopredaje sačuvan je u arhivu škole zajedno sa inventarom koji je tom zgodom sastavljen.
Tomo LUKANOVIĆ došao je u Crikvenicu g. 1825., i ostat će ovdje do mirovine g. 1867. t.j. 42 godine. Nećemo pisati mnogo o ovome čovjeku, ali tko zaviri u šk. arhiv i pročita samo jedan dio pisama što ih je on pisao, taj će vidjeti kakovu je kalvariju prošao on kroz ta četiri decenija. Jadno i bjedno je živio sa svojom brojnom porodicom. Oskudjevao je na svemu, smrzavao se u hladnim i vlažnim prostorijama školske sobe i svoga stana, uzalud je dizao svoj glas i molio, pomoć nije dolazila, njegov je glas ostao glas onoga koji vapi u pustinji.
A koliko je dobra učinio taj čovjek svojim đacima, i njihovim roditeljima ! Ta da nije ništa drugo, nego što je naučio čitati i pisati četrdeset i dvije generacije crikveničana, zavrijedio bi da ga se sa zahvalnošću sjetimo. Pa i sjećaju ga se rado stari nonići i stare nonice: „ Dobar je bil, dobar, Bog ga pomiluj!“, ali mlađi naraštaji su ga zaboravili, ili bolje rekuć nisu za njega nikada čuli. Umro je u mirovini u Crikvenici, g. 1875. i pokopan je na mjesnom groblju, ali ni za njegov grob se više ne zna gdje se je nalazio ...
Hvala i slava učitelju Tomi Lukanoviću!

(nastavak slijedi)

Podijelite