Prvo napovidanje dovcen i dovican izvode mesopustari na prvi četvrtak („tusti“) u kasnim večernjim (nakon 22 sata) i noćnim satima na raskrižjima užeg novljanskog centra. Time ujedno i počinje vrijeme mesopusta i prikaz nekadašnjih ženidbenih običaja. Napovidanje dovcen i dovican znači ustvari najavu i oglašavanju udaje uparenih udovica i udovaca. Vrlo često to podrugljivo prvo oglašavanje udaje zna izazvati ljutnju nezadovoljnih, po mesopustarima, „spojenih“ parova.
Mlada mesopustova je događanje koje se zbiva prve mesopusne nedjelje (tri dana nakon prvog četvrtka). To je vesela mesopusna ženidba koju realiziraju mesopustari obučeni u starinsku mušku i žensku odjeću (suknene hlače, kožuni, šubare, vunene čarape, sarze, kotige, kasi, rupci, itd). Već ujutro ženidbu najavljuju stari svati, ustvari očevi mladenaca, koji obilazeći grad pozivaju građane da dođu vidjeti mlade i ženidbu. Uz zvukove svatovskih pjesama, sopila i harmonike svaća odlazi od mladoga po mladu, a oni se u popodnevnim satima pozakone (ožene) u nekoj od novljanskih gostionica, nakon čega se na Placi igra kolo. Iza Mlade mesopustove je drugi četvrtak kad je vrijeme za drugo napovidanje dovcen i dovican („kusi“) i ono se obavlja na isti način kao i prvo koje je bilo tjedan ranije, jedino napovidanje počinje sat kasnije, nakon 23 sata. Raskrižja starog novljanskog grada se i ovaj put obilaze istim rasporedom.
Na treći četvrtak („poberuhi“) mesopust je već zahuktan i polako se ulazi u glavna događanja. Tog dana u popodnevnim satima vesele tradicijske maškare obilaze grad i pozivaju udovice i udovce na putovanje barkom na „Zeču“ (mali otočić Zec između Male luke na Krku i Senja). Obično se to koristi da bi se „bocnulo“ nekoga koji je lani iz bračnog uskočio u nečiji drugi krevet. Točno u 20 sati izlaze mesopustari i obilaze grad tri puta, a nakon „zagrijavanja“ i pjevanja, u pola noći idu u treće napovidanje dovcen i dovican po već ustaljenom rasporedu.
Na mesopusnu se subotu misi i krsti mesopust – slamnata lutka koja dobiva podrugljivo ime koje je reakcija na kakav aktualni događaj ili pojavu u Novome. Mesopustovo mišenje i krštenje od 70-tih godina prošlog stoljeća zbiva se u u Domu kulture uz maskirani ples (ranije to događanje nije bilo javno). U pola noći počinje krštenje mesopusta, a bira se jedno od nekoliko predloženih ironičnih imena. Nazočna publika tada jakim pljeskom, glasnom vikom i odobravanjem izabere najprikladnije ime mesopustu. Nakon što je mesopust dobio ime mesopustari ga s muzikom nose tri puta oko grada, a onda ga picimorti (četiri muškarca čiji je zadatak nošenje i čuvanje mesopusta) dignu i postave na Travicu.
Mesopusna nedilja, najveći novljanski blagdan, najbolje je opisana slijedećim tekstom: „U svakoj novljanskoj obitelji, pripremanje za mesopusnu nedilju traje dobrih sedam dana. Peru se i štirkaju košulje i rupca od kola, peglaju se berhani, svilnice i mezulanke, blagdanja roba, mesopustarske hlače. Bijelu robu se je nekada okuhavalo u „lušiji’’, da bude još bijelija. Od djece do pradjedova, svi su friško oprani, ošišani, obrijani. Glancaju se cipele, zrači se roba od naftalina. Svi znaju da ih čeka naša novljanska Placa i novljansko kolo. Svi
će biti viđeni i svih će se vidjet jer ta nedilja mesopusna, to je blagdan i to najveći novljanski blagdan“.[1] Na mesopusnu nedilju ujutro nakon vele maše svečano obučeni mesopustari dolaze na Placu i tu redom pozdravljaju gradonačelnika, gradsku upravu, sve gradske institucije i ustanove te mesopusta. Nakon toga mesopustari kreću pozdravljati građane od kuće do kuće prema utvrđenom rasporedu. Za vrijeme pozdravljanja mesopustara, dok se približava popodne, pivači uštimavaju svoje glasove, sopci sopile, a djevojke i žene se oblače u narodnu nošnju i pripremaju za kolo. Kolo se igra cijelo popodne sve do zalaska sunca. Između novljanskog kola i mesopusnih običaja postoji čvrsta i neraskidiva veza, kao da jedno bez drugog ne može i ne ide, i upravo su po tome jedinstveni ovi narodni običaji.
U sumrak picimorti spuštaju mesopusta s Travice nakon čega mesopustari s mesopustom tri puta obilaze grad. Kasnije picimorti odvode mesopusta „v' rešt“ (u zatvor) gdje će se nalaziti cijeli ponedjeljak. Mjesto gdje je mesopust zatvoren poznato je samo picimortima.
Na mesopusni pondiljak mesopustari skupljaju „sira, putra, masla, jaja“ obilazeći grad istovremeno pozivajući djevojke na mesopustarsku večeru. U popodnevnim satima djevojke se pripremaju za kolo, a kasnije, oko pet popodne, im se priključuju i mesopustari, koji zajedno igraju kolo sve do noći. Od polovice 90-tih godina prošlog stoljeća Mesopustarsko društvo organizira u Domu kulture na mesopusni pondiljak u sedam sati na večer „Novljansko prelo i mesopusni šušur’’. Sastavni dio prela je igrokaz, zapravo komedija, u kojoj lokalni amaterski glumci, pivači i članovi KUD-a glumom i pjesmom zabavljaju sebe i sve posjetitelje. To prelo je odlično prihvaćeno i postalo je već sastavni dio običaja što svake godine dokazuje pun Dom kulture. Na kraju prela se promovira „Novljanska travica“, godišnjak novljanskih mesopusnih običaja, čiji se prvi primjerak uručuje gradonačelniku. Nakon prela, zabave i druženja čeka se pola noći kad mesopustari i picimorti oslobađaju mesopusta „z' rešta“ i stavljaju ga na Travicu.
Na mesopusni utorak mesopustari nastavljaju pozdravljati građane od 10 sati ujutro. Popodne se na Placi okuplja sve veći broj ljudi, dolaze pivači i sopilaši, a kolo se počinje igrati oko pola 4. Istovremeno kočijaš sa kočijom odlazi najprije po odvjetnika (fiškala), pa suca (auditora) i po mandatora (sastavljača žitka). Poslije 4 sata, kada mesopustari prekidaju kolo, na placu kočijom dolaze odvjetnik, sudac i mandator.
Čitanje žitka počinje sudac koji optužnicom teško tereti mesopusta, a nakon toga riječ uzima odvjetnik koji čita obranu kojom ga nastoji obraniti i spasiti. Parnica se nastavlja oštrim dijalogom suca i odvjetnika no na kraju mesopust biva proglašen krivim i osuđen na smrt. Sudac izvršava presudu sabljom kojom mesopustu odrubi glavu.
Mesopustari ponovo obilaze grad tri puta, zadnji put bez muzike, a picimorti odnose mesopusta na nepoznato mjesto kako bi ga pripremili za sutrašnji sprovod.
Na mesopusnu sredu (čista sreda – Pepelnica) odvija se sprovod mesopusta. Ujutro picimorti polegnu mesopusta na drvenu stubu na kojoj će ga nositi i koju okite bršljanom. Oko 1 sat popodne na placi se počinju okupljati sudionici sprovoda, a oko 2 sata dolaze mesopustari te tri puta obilaze grad po već poznatom uhodanom rasporedu. Oni dva puta obilaze grad bez mesopusta, a treći put mesopusta nose picimorti, na bršljanom okićenoj stubi, ispred njih.
Na čelu sprovoda je kočija, zatim picimorti nose mesopusta, iza njih su mesopustari, a zatim svi ostali ožalošćeni i drugi nazočni. Već pomalo pada mrak kad sprovod dođe do punte uz ušće Suhe Ričene u more gdje se nalazi lomača na Artu. Nakon što mandator ili netko drugi pročita „Pogrebac“ (kratak posmrtni govor) picimorti na lomači zapale prethodno izvađenu mesopustovu slamu.
„Bil je, ni ga – opet će prit; Zel ga' j vrag za celo leto dan“
--------------------------------------------------------------------
[1] S.Kabalin, M.Žanić u knjizi “Polak običaja i navede stare”, Novi Vinodolski 2012.
(nastavak slijedi)