Iz zapisa Ratimira Gregurića
Rekli smo da je g. 1820. u našoj školi bila samo jedna učenica, od 121, koliko ih bijaše sposobno za polazak škole. Bila je to mala Cecilija Marijašević, kćerka Antuna poreznika. Da li je prije nje bilo još djevojčica u našoj školi, nije nam poznato.
Već slijedeće godine, naime 1821. polaze školu još četiri učenice, i to sestre Roza i Margareta Sank, kćerke mjesnog liječnika, zatim Amalija Slaming, kćerka kastelanskog činovnika, te Matejka CAR, kćerka Andrije pomorskog kapetana i mjesnog školskog nadzornika. Mala Matejka prva je domaća učenica za koju znademo. Ona je rođena u Crikvenici 17.IX.1815., a krštena je slijedećeg dana. Vjerojatno je njen otac već tada bio školski nadzornik, no svakako bio je ugledan čovjek, jer je maloj Matejki kumovao tadanji vinodolski komesar Antun Franck sa svojom suprugom Franciskom. Matejku je krstio župnik Franjo Čikulić. Polazila je kroz tri godine dolnje odjelenje prvog razreda, a tada je napustila školu. /Od svih spomenutih učenica svršila je školu samo Roza Sank/. Matejka se je udala za tridesetnika Jakova Pavletića iz Bakra, i s njime je imala šestero djece.
Nakon ovih pet učenica, nije više ni jedna polazila školu sve do g. 1865., t.j. kroz 44 godine!
Duh tadanjeg vremena nije smatrao potrebnim da se ženska djeca školaju. Samo kćerke stranih činovnika doživjele su sreću da dođu u školske klupe. Mala Matejka je iznimka, ali njen otac bio je kao pomorski kapetan i školski nadzornik bliži položajem mjesnoj gospodi nego li svojim siromašnim suseljanima, ribarima i zemljoradnicima.
(nastavak slijedi)