Župnici koji su obavljali sakrament krštenja u belgradskoj župi
U 55-godišnjem razdoblju od 1735. do 1790. novorođenu djecu u župi Belgrad krstio je 21 župnik (izvor: Matična knjige rođenih/krštenih župe Belgrad). U nastavku su navedeni župnici, razdoblje u kojem su krstili, te broj krštenja koja su obavili, poredana od većeg prema manjem broju (imena župnika su napisana onako kako su upisana u Matičnoj knjizi):
- 1735.-1778. Livak Stipan pop 517
- 1759.-1790. Meleh Ivan pop 260
- 1766.-1790. Chernulich Andrij pop 162
- 1736.-1766. Bijonda Mikula pop kanonik 61
- 1748.-1770. Livak Fabijan Stipan kan. grižanski 38
- 1739.-1755. Knez Grgur pop 38
- 1736.-1738. Gasparovich Matij pop 14
- 1764.-1772. Zorichich Mikula plovan kotorski 6
- 1739.-1770. krstila baba ta čas umrla 5
- 1778.-1789. Gerbchich Matij Petrus plov. driven. 4
- 1755.-1779. Stipanichich Stipan pop stari 3
- 1764.-1779. Petrinovich plovan drivenički 3
- 1769.-1790. Machechich Martin kan. griški 3
- 1771.-1781. Gasparovich Anton kan. drven. 3
- 1772.-1780. Barbarich Stipan plovan grižanski 3
- 1746. Franjul Marko plovan griški 2
- 1758.-1772. Musevich Anton pop 2
- 1784. Balas Ivan pop 2
- 1785.-1788. Malinarich Matij pop 2
- 1743. Antonich Matij plovan grižanski 1
- 1748. Stipanichich Ivan viceplov. griški 1
- 1788. Radetich Fabijan Paval plov. crikven. 1
Od ukupno 1131 krštenja u tom razdoblju najviše ih je obavio Stipan Livak, čak 517, a nakon njega slijede Ivan Meleh (260 krštenja), Andrij Chernulich (162 krštenja), itd. Zanimljivo je da je 5-oro novorođene djece krstila primalja - babica („krstila baba…“). Radi se o tome da su tadašnje primalje, odnosno žene koje su bile vične pomoći trudnicama pri porođaju, imale crkveno ovlaštenje krstiti novorođenu djecu, i to isključivo u slučaju nužde kada je bilo očito da novorođeno dijete neće preživjeti.
Iz prezimena belgradskih svećenika očito je da su praktično svi bili domaći ljudi, Vinodolci (između njih 21 bila su po dva Livaka, Stipaničića i Gašparovića). Da je Vinodol u 18. i 19. st. bio „rasadnik“ katoličnog svećenstva potvrđuje nam Manoilo Sladović u svojoj knjizi „Povesti biskupijah Senjske i Modruške ili Krbavske“, 1856.g. kada, između ostalog, o Vinodolu i Vinodolcima piše slijedeće: „U kleru senjskomodruškom imade uprav treći dio, koj su rodom iz vinodola medjušto je vinodol tek trinaesti dio obiuh biskupijah što veliko počitanje redovničkog stališa po vinodolu jasno ukazuje, medjušto redovnika našeg ili fratra koje iz like i krbave ja neznam...“.