Vinodolski ženidbeni običaji u 19. stoljeću


Narodna ženitba u Vinodolu

Zanimljiv tekst o ženidbenim običajima u Vinodolu objavljen je na prvoj stranici prvog broja lista „Galeb“ izdanom u Bakru 1. lipnja 1878. godine pod naslovom „Narodna ženitba u Vinodolu“ (Relata refert[1] B.B.).
U nastavku ćemo, u slobodnoj interpretaciji, prenijeti najznačajnije dijelove toga teksta koji detaljno obrazlažu sadržaj i formu vinodolskoga vjenčanja u drugoj polovici 19. stoljeća.  

Došavši u doba spremnosti za vjenčanje, mladić bi sam ili sporazumno sa svojim roditeljima odlučio koju bi djevojku htio oženiti. Nakon toga išao bi ju prositi osobno ili bi poslao prijatelja (muškarca) ili rođakinju (ženu) da ju isprose.  
Ako i kada bi djevojka pristala, mladić bi joj dojavio kad će ju doći zaručiti. Kad je dogovoren dan zaruka (obično nedjelja navečer), mladić bi se s tri, četiri najbliža rođaka ili prijatelja uputio u kuću svoje djevojke kod koje se je već pripremila večera. Tad su se dogovorili za dotu koja se je sastojala ili u novcu ili u (ne)pokretnim stvarima. Nakon toga bi joj mladić dao prsten, poljubio ju, a zatim su sjeli večerati. Poslije večere cijelo bi se društvo uputilo mladoženji na smokve, mendule, orahe, vino i domaću rakiju.  
Običaj je da drugo jutro zaručnica donese brentu ili kabal svježe vode budućoj svekrvi te joj pomaže oko pripreme doručka.  
Nakon utvrđivanja dana vjenčanja, zaručnici odlaze zajedno župniku koji ih po starodrevnoj navadi u crkvi napovijeda, obično tri puta kroz tri sljedeće nedjelje.  
Dan vjenčanja je obično nedjelja, a četvrtak ranije najbliža rođakinja mladoga s još dvije rođakinje („svatvice“) pozivaju rodbinu i prijatelje u svatove. Najbliža rođakinja je obično mladoženjina sestra, ako ju ima, (ili tetka odnosno strina), a zovu ju „soljača“ jer u crkvi poslije vjenčanja „soli“ (posipa) mladence sa bombonima i raznim zrnjem.   
Čitav tjedan pred vjenčanje rođaci pomažu mladencima u svemu što je potrebno. Žene u četvrtak počinju peći kolače, a subotom bliži rođaci pripremaju meso neke domaće životinje koje peku uoči nedjelje. Subotom navečer i kod mladog i kod mlade počinje ženidbeno slavlje gdje se obilno jede i pije.
Nakon večere idu tri do četiri svata od mladoga k mladoj pjevajući i pucajući te istovremeno noseći  sa sobom do dvadeset litara vina. U tajnosti ih slijedi i mladoženja. Budući da su o tom dolasku obaviješteni i svatovi kod zaručnice, oni zatvore pridošlicama vrata. Ovi pred zatvorenim vratima stanu kucati i moliti uz riječi:  

„Snijeg nam je do koljena,
Voda nam je do ramena,
Dajte nam, dajte,
Što ćete nam dati,
Ne možemo stati,
Pred vašimi vrati,
Otvorte nam vrata,
Da možemo ući,
U tu vašu kuću,...“  

A oni iznutra pitaju:
„Koji ste vi ljudi? Jeste li pošteni? Jeste li čedni? Jeste li hinci ili bjegunci, mi vas ne poznamo?“  
A ovi će opet: „Molimo vas lijepo, pustite nas, mi smo pošteni ljudi, mi smo domaći ljudi, zato nam otvorite.“  
Iznutra će zatim netko:
„Što tražite?“  
A ovi će: „Mi bismo rado porazgovarali s vama jer nam se je ovca izgubila, a da smo pošteni ljudi, a ne bjegunci ili klateži, eto vam putnice [2].“  
Za vrijeme trajanja tog razgovora u kući se stvara buka, lupa se, pleše, skače, melje na žrvanj, i sl., a to radi toga da pridošlice pred vratima što duže i glasnije moljakaju.  
Na kraju ipak domaćini otvore vrata, a pridošlice uđu i počnu tražiti mladu koja se je preobukla u muško odijelo i sakrila negdje u kući te ju oni traže sve dok napokon ne pronađu, tobože, izgubljenu „janjicu“.
Nakon toga vesele se svi skupa. S pronađenom „janjicom“ najprije otvori ples mladoženja, a zatim plešu i svi pratioci da se uvjere da je zaručnica zdrava i da nije možda šepava. Oni se, nakon veselja i druženja, vrate zaručnikovoj kući.  

U nedjelju dođu svakome svoji svatovi na doručak. Oko devet i pol ujutro dođu svatovi mladoženje u kuću zaručnice, koja je već spremna za crkvu i vjenčanje, uz veliko veselje, bučnu pucnjavu, glasno sviranje i pjevanje. „Soljača“ s djevicama ili „svatvicama“ počne odmah vezati svatovima kitice kao pirne znakove, a veliki i mali kum idu u sobu zaručnici koja ih očekuje sjedeći na stolcu. Njoj pred nogama stoje pirne cipele u koje ova dvojica po običaju stavljaju po nekoliko srebrnih forinti. Nakon što se je zaručnica poljubila s roditeljima, svi svatovi zajedno krenu u crkvu na vjenčanje koje se obično obavlja poslije velike mise.  

Nakon crkvena vjenčanja svatovi se vrate u kuću oca mladenke gdje na ručku ne ostanu svi već samo oni koji su večer prije tražili zaručnicu, zatim barjaktar, oba kuma, „soljača“, starija „svatvica“ te stari i mladi svat.
Ostali svatovi krenu u kuću mladoženje na ručak. Nakon ručka, obično oko tri i pol popodne vraćaju se natrag mladoj vozeći se kolima. Tu je pripremljena dota, a prije nego će ju prevesti, prostru gunj na koji kleknu mladenci moleći blagoslov roditelje mlade. Roditelji upitaju: „Što želite od nas, djeco?“

Oni će na to:
„Molimo vas mama i ćaća, blagoslov.“
Na to slijede riječi: „Blagoslovio vas gospodin Bog i dao vam sreću.“  
Po dovršenom blagoslovu idu svatovi s dotom ka mladoženjinoj kući. Tu ih na vratima dočeka mladoženjina majka držeći u ruci čašu napunjenu medom i vinom.
Mladenka odmah upita svoju novu majku:
„Što imaš majko, u toj čaši?“
Ona odgovori:
„Med i vino i tvoju dobru pamet.“
Istovremeno kumovi stave po nekoliko novčića u tu čašu, nakon čega iz nje pije mlada, a preostalo, zajedno s novcima, uzme majka.
Nakon toga roditelji mladenke, koji su također u pratnji, roditeljima mladoga govore:
„Evo vam dajemo svoje dijete koje je dosad nas i naše nauke i naputke slušalo, a sada neka bude vama poslušno.“ 

Najprije u kuću uđu svi svatovi, a poslije kratkoga veselja upute se svi na otvoreno mjesto, obično guvno. Tu svatovi igraju kolo i pjevaju vesele pjesme i svakovrsne poskočice. U sumrak se vrate u kuću mladoženjinih roditelja gdje „soljača“, u ime mlade, dijeli darove: svekru košulju, svekrvi rubac, braći mladoga čarape, i sl. Oni pak za taj dar daju po nekoliko forinti. 

Potom se ide na večeru poslije čega se svatovi razilaze. Tada veliki kum sa „soljačom“ odvede mlade u sobu gdje je stol pun vina, pečenke i kruha, a pirni krevet otkriven. Mladi izuje svoju ljubljenu te joj s glave skine bisernicu. Zatim oni legnu, a kum ih pokrije ako nije već prije izašao.  

Drugi dan oba kuma dođu probuditi mladence ako se još nisu probudili. 

____________________________

[1] - Značenje fraze „relata refero“ (lat.) je: pričam, priopćujem, onako kako sam čuo, kako mi je priopćeno.
[2] - Osobna iskaznica

Podijelite