Večeras u 21 sat u Gradskoj galeriji Crikvenica bit će uprilčeno otvorenje izložbe slikara Tomislava Buntaka "Revival figuracije i naracije".
Izložbu možete razgledati do 17. srpnja, svakoga dana od 10:00 do 13:00 i od 18:00 do 21:00 u Gradsko galeriji Crikvenica, Strossmayerovo šetalište 22.
Tomislav Buntak
Tomislav Buntak rođen je 1971. u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo 1997. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Miroslava Šuteja. Od 1998. do 2010. radio je kao ravnatelj Centra za kulturu i informaciju u Zagrebu, od 2010. godine docent je na Slikarskoj katedri Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu i aktualni je dekan ALU Zagreb. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Izdvajamo: Galerija Galženica u Velikoj Gorici, 2000.; Galerija Miroslav Kraljević u Zagrebu, 2004.; Galerija MOMA P.S.1 u New Yorku, 2005.; Tokyo Wonder Site (TWS) u Tokiju, 2008.; Umjetnički paviljon u Zagrebu, 2008.; Umjetnički centar Spinnerei u Leipzigu, 2012. Dobitnik je niza nagrada među kojima Nagrade Međunarodnog udruženja likovnih kritičara na 39. Zagrebačkom salonu (2005.), Nagrade Kabineta grafike HAZU na 4. trijenalu crteža (2008.) i Nagrade Vladimir Nazor za najbolju izložbu u 2008. (2009.). O njegovom radu objavljena je 2012. monografska knjiga s tekstom Branka Franceschia izdanju Frakture iz Zagreba. Kontakt: [email protected]
Branka Arh: Revival figuracije i naracije
U predjelima slobodnih, idiličnih prostranstava bez granica, u skladnom i mirnom suživotu s prirodom i ljudima, u prostorima igre i opuštanja najslobodnije i najvitalnije se gnijezdi Buntakova imaginacija. Usuprot krizama čovjeka i svijeta, njegova slika ne zaziva nasilje ni bunt ni rušenje ni bijeg od stvarnosti, nego izgrađivanje i traženje mogućnosti ostvarenja ljepote i sreće. Gledatelju ostavlja prostor gotovo sakralne doživljajnosti i interpretacije, podtekst vjere na razini kršćanskog duhovnog nasljeđa: osunčane prostore zasićene plavetnilom, alegorijske rajske postaje smisla.
Njegove slike nose sveobuhvatno i zaokruženo iskustvo svijesti čovjeka pomirenog sa samim sobom. Čuvaju koncept netaknutih vrijednosti, dostojanstvo prostora i vremena. Nisu samo likovne konstatacije. Nude ljepotu, red i sklad, one životne stavove koji su temeljeni na prevladavanju dobra, a ne na besmislu i beznađu, kaosu i destrukciji.
To već znamo, tematske zone njegova slikarstva jasno su određene - čovjek u potrazi za ljepšim prostorom življenja. Evo kako ih je posložio u ovoj cjelini: brojne nage ili polunage muške i ženske figure pomno je uglavio u kadar; sličnih fizionomija, gibljivi u svojoj protežnosti, ujedinjeni u opuštenosti i vedrini, obasjani sunčevim svjetlom, puni životne energije, svi oni sudjeluju u akciji, u nekoj tjelesnoj aktivnosti; definirani su više kolorističkim nijansama nego fizionomijskim prepoznatljivostima; likovi iz prethodne slike upadaju u kadar iduće slike; jedna slika zalazi u drugu sugerirajući da postoji slijed događanja i kretanje u beskraj.
Svi su likovi sudionici igre života, svaki lik ima svoj ritam jedinstvenog ljudskog hoda kroz vrijeme i svoju perspektivu tumačenja života. Uvijek s nekim metafizičkim prizvukom. I efekti svjetla mijenjaju percepciju stvarnosti. Ako se samo malo pomaknemo u prostoru gledanja, događa se istodobnost različitih razina zbilje pa se odjednom nađemo izvan rubova. A rubove je odredio autor sam da bi razložio svoju ideju uzvišene harmonije u umjetnosti i u životu. Shvaćamo da sve je to jedna slika s autorovim vizurama na različite aspekte života i umjetnosti. Znamo i to da njegove slike i crteži nose popudbinu stripovskih uzora (stripovski crtež, stripovsko kadriranje, stripovsko pripovijedanje). Strip je bio njegov prvi dodir s likovnošću: Otkako pamtim, stripovi su za mene čarolije, kroz crtež ispričana priča. U ranom dječačkom razdoblju oduševljavao ga je Tarzan. I danas se divi preciznosti i bogatstvu crteža Harolda Fostera u slavnom stripu Princ Valijant i kultnom Prattovom stripu o Cortu Malteseu. Strip je u manjoj ili većoj mjeri obilježio njegov opus. Bolje rečeno, strip ga je vodio do ozbiljnog i promišljenog slikarskog sustava, dovršenog u svim pojedinostima.
U likovnoj kritici nazivan je postmodernim nomadom i postmodernim eklektikom, a njegov izričaj retro-suvremenom figuracijom i postmodernim postimpresionizmom. No, ne mari on za teoretičare. Ustraje na svome putu. I na svome stavu prema figuraciji i naraciji u umjetnosti i prema glasnim najavama kraja umjetnosti, pogotovo figurativne: Slika je slika, pitanje je samo je li dobra ili nije... Ona je sama po sebi trenutak sjedinjenja slikara s dubokim izvorom slikanja. Svako umjetničko djelo može promijeniti svijet. Važan mu je svaki detalj, važan mu je način na koji će uslojiti planove i perspektive, pokrenuti likove, osmisliti kretanje svakog lika, dinamizirati scenu, stvoriti prostor. I čuvati likovne standarde. Više od priče, znači mu čvrsti konstruktivni temelj slike i sklad svih elemenata. A posezanje za povijesnim stilovima (klasicizam, romantizam, impresionizam) i ikonografskim iskustvima zidnog fresco-slikarstva, rezultira uvijek novim likovnim slogom kojim svoju slikarsku poetiku ugrađuje u suvremenost, a tradiciju uvija u nove vrijednosti.
Tomislav Buntak je veliki pripovjedač. O nama, o svijetu kakav bi mogao biti. Da razumijemo tko smo. Da shvatimo čudesnost ljudskoga života. Uz to, da budemo dijelom njegove slikarske igre, romantičarskog zanosa i bezgranične imaginacije, idealizirane zbilje u kojoj se njegova mašta najslobodnije raspliće.
crikva.hr