U petak 11. veljače u 18:00 sati u Gradskoj galeriji Crikvenica bit će otvorena izložba "Kako je vrag odnio šalu" slikarice Marie Solange Antonić. Izložba će biti postavljena do 11. ožujka i moći ćete je razgledati svakoga dana od 10 do 13 i 17 do 20 sati.
Marie Solange Antonić rođena je 1999. u Rijeci. Završila je smjer grafičkog dizajna na Prirodoslovnoj i grafičkoj školi u Rijeci, a potom preddiplomski studij Grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija na Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje u Ljubljani. Prošle godine upisala je diplomski studij na istom fakultetu. Vodi likovne radionice. Posljednje tri godine sudjelovala je na skupnoj izložbi likovnih autora vinodolskog kraja koju pod nazivom Advent u galeriji svake godine u prosincu organizira Gradska galerija Crikvenica.
Sanja Škrgatić: Kako je vrag odnio šalu
Svojom prvom samostalnom izložbom Marie Solange Antonić predstavlja oku javnosti jedan zaokružen izložbeni projekt - grafički roman, spoj literarnog predloška i likovne ilustracije, pod naslovom Kako je vrag odnio šalu. Riječ je o završnom radu kojim je ova mlada grafičarka prošle godine diplomirala na Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje u Ljubljani, nakon prvostupanjskog studija Grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija.
Pod zajedničkim naslovom autorica je objedinila tri priče koje je još u svome djetinjstvu slušala u obiteljskom krugu znatiželjno osluškujući razgovore odraslih. Duboko dojmljiv i uznemirujući sadržaj tih priča dječja mašta pretvarala je u zastrašujuće prizore koji su joj ostali snažno urezani u sjećanju. Kasnije, razrađujući ideju grafičkog romana odlučila je posegnuti za tim prizorima te nas time posredno upozorava na činjenicu da djeca ne bi trebala biti izložena sadržajima koji su neprimjereni za njihovu dob.
U početnoj fazi oblikovanja grafičkog romana Kako je vrag odnio šalu nastala su tri narativna scenarija. U njihovim naslovima – Tko s đavlom tikve sadi o glavu mu se razbijaju, Ne laje pas zbog sela i Nesreća nikad ne dolazi sama – već na prvi pogled prepoznajemo neke narodne mudrosti iz bogatog repertoara tradicijske usmene predaje. Priče u svom ishodištu imaju neki ključni životni problem. Konkretno, to su alkoholizam, glad i borba s drogama – problemi koji su akterima ovih priča ugrozili život i preobrazili njihove psihe. Stoga se autorica usredotočila na unutarnja zbivanja koja proživljavaju.
Svaka od priča sastoji se od niza kadrova posloženih na stripovski način. Međutim, za razliku od stripa čije kadrove možemo brzo iščitati, ponekad je dovoljno preletjeti pogledom, ovi kadrovi iziskuju da im posvetimo više vremena i pozornosti. Pozivaju nas na pažljivo promatranje kako nam ne bi promaknuo ni jedan bitan element značenja kojim se autorica služi u višeslojnoj gradbenoj strukturi.
Narativni sadržaji oblikovani su nizom metafora i tradicijskih simbola poput tri Moire iz grčke mitologije koje određuju sudbinu ljudima i bogovima; iz starohrvatske mitologije nestašnog Malika i Babe Roge koja vrijeba iz mraka; zatim proždrljivih svinja kao simbola egoizma, pohote i opskurnih težnji; vode kao simbola nesvjesnoga ili vuka koji poput ostalih šumskih zvijeri lovi da bi se prehranio, ali se može pretvoriti i u dio razjarenog krvožednog čopora koji kolje sve pred sobom. U svojoj likovnoj elaboraciji priče dobivaju nadrealni scenarij koji se zapućuje neistraženim putevima toka svijesti. Ispod konkretnih zbivanja kriju se duboki ponori ljudske psihe u koje ćemo se, kao vanjski promatrači, s nelagodom i nevoljko zagledati, osjećajući opasnost nepreglednog ponora. Narativni sadržaj ove tri priče pretočen je u pulsirajuće grafičke nizove sastavljene od pojedinačnih scena koje slijede pripovjedačku nit. Dramatika pojedinih prizora izražena je snažnim i ekspresivnim crtežom koji je na momente uskovitlan i instinktivan, a opet kontrolirana poteza. Dinamiku crteža pojačava izmjena crnih i bijelih ploha, a uobičajeni stripovski baloni s ispisanom tekstualnom porukom gube svoju stripovski shemu ili potpuno nestaju, a tekst titra i vibrira nošen emotivnim nabojem. Premda su dio cjeline, pojedinačni likovni prizori poprimaju vlastitu logiku što ih čini neovisnima i daje mogućnost samostalne opstojnosti. Likovni sadržaj nadrasta literarni pa time ovaj grafički roman dobiva jednu novu dimenziju.
crikva.hr