U nedjelju opet izlazimo na birališta, izabrat ćemo ljude čija je ambicija da upravljaju našim Gradom u sljedeće četiri godine, kako s pozicije gradonačelnika, tako i s pozicije gradskih vijećnika.
Opcije su da Grad Crikvenica prvi put u svojoj povijesti na čelnom mjestu dobije gradonačelnicu, kandidatkinje su dr. Ani Car i Sonja Polonijo, ili da treći uzastopni gradonačelnički mandat dobije Damir Rukavina.
Dosad su naš Grad (Jadranovo, Dramalj, Crikvenicu i Selce) vodili Ivica Malatestinić (u tri mandata), potom je četiri godine gradonačelnik bio Božidar Tomašek, a od 2009. do danas Grad vodi Damir Rukavina.
Svatko od nas će po svom nahođenju imati priliku zaokružiti opciju koja mu se čini najboljom, a oni koji dobiju najviše glasova crikveničkog biračkog tijela imat će priliku naš Grad napraviti boljim mjestom za život.
Izgleda prilično jednostavno i zvuči jako lijepo, međutim dosadašnja iskustva nam govore da se zbog raznoraznih razloga do boljitka i napretka zapravo jako teško dolazi, a da korist i interes imaju privilegirani.
Oni koje ćemo izabrati trošit će naš novac
U cijeloj ovoj priči oko izbora i upravljanja Gradom jedna je stvar ključna – oni koji budu izabrani trošit će naš novac. Raspolagat će (kao i dosad) gradskim proračunom, našom zajedničkom kasom, za što nama građanima trebaju svakodnevno polagati račune, jer su političari, pa i ovi naši lokalni, zapravo zaposlenici građana.
Stoga je jedna teza koja se stalno nameće potpuno neprihvatljiva – da nam je Grad (gradska uprava, oni koji sjede u „žutoj kući“) nešto dao, da nam je nešto napravio. Naprotiv, mi smo im na prijašnjim izborima omogućili da troše naša proračunska sredstva, za što su jako dobro plaćeni i uživaju mnoge beneficije.
Kako vladati Gradom?
Formula vladanja (jer se upravljanje Gradom doživljava kao vladanje) koja u zadnje vrijeme očito „prolazi“ izgleda otprilike ovako:
- prve dvije godine mandata su predviđene za „laganicu“ – rješavanje kadrovskih pitanja (zapošljavanje podobnih), „donošenje“ projekata (odgovor na pitanja što je s ovim ili onim obećanjem), obavezno održavanje prijateljskih odnosa s brojnim „gradovima prijateljima“ (inozemne dnevnice) i naravno organiziranje svega i svačega što bi nam trebalo ispunjavati društveni život (maškare, adventi, festivali i eventi).
U trećoj godini mandata bi se već trebalo razmišljati o dobivanju novog mandata, pa ajde da se nešto napravi. Čim veće i skuplje, tim bolje, a kud ćeš bolje od uređenja onoga što se najbolje vidi – središta mjesta.
Formula i za to naravno postoji – angažira se građevinska firma da odradi posao (i možda još nešto usput), iz proračuna se zagrabi koliko god za to treba, a jedini stvarni angažman je kako projekt građanima predstaviti kao „naše“ grandiozno ostvarenje. No i za to postoje propagandni alati (ima u proračunu para i za to).
U četvrtoj godini mandata projekt se naravno privodi kraju, treba ga samo tempirati tako da se 15 dana prije izbora svečano pusti u pogon. Onda se svim silama (i proračunskim sredstvima) upre propagandna mašinerija da se građane uvjeri kako je to super, kako bi se ciklus vladanja mogao ponoviti i sljedeće četiri godine.
Što je u našem Gradu napravljeno u proteklih 8 godina?
Kako to izgleda u našoj praksi?
Najveće kapitalne investicije u zadnjih 8 godina u Gradu Crikvenici bile su uređenje trgova u Crikvenici i Selcu (po ranije iskazanoj formuli). Uz to uredila se Preradovićeva ulica u centru Crikvenice, te neke prometnice s infrastrukturom u Dramlju i Jadranovu.
Možete li se sjetiti bilo čega osim prometnica, što je u našem Gradu napravljeno u posljednjih 8 godina? Je, završena je zgrada osnovne škole u Jadranovu (međutim, to je bio završetak projekta Tomašekove garniture, a i za to je trebalo 5 godina). Još nešto?
Stara škola je kupljena proračunskim sredstvima prije sedam godina, još uvijek nije privedena svrsi.
Pompozno najavljen (a zapravo vrlo upitan) projekt agrozone je nakon četiri godine ostvaren sadnjom jedne masline i asfaltiranjem pedesetak metara prilazne ceste. Za sportsku dvoranu OŠ Zvonka Cara je položen čak kamen temeljac, iako smo s govornice Gradskog vijeća prije samo 6 mjeseci slušali kako „dvorana nije prioritet“. Sjećate li se obećanja o izgradnji marine, o poduzetničkoj zoni, o puno toga što je trebalo biti realizirano, a nije.
Reći će vladajući – da, dajte nam novi mandat pa ćemo sve to napraviti, dosad nismo stigli.
No, vidimo da su već „bacili oko“ na novo taracanje ulica, spominje se izgradnja novog trga vjerovali ili ne – u Jadranovu! Znači oprobana formula je u igri, treba samo dobiti izbore.
Usporedbe sa susjedima
Crikvenica je zadnjih godina nestala s mnogih lista konkurentnosti. Gdje smo bili uzor mnogima, sad nas više i ne spominju. To je nažalost činjenica, a sad nas i najbliži susjedi prestižu.
U Novom Vinodolskom se završavaju čak dvije marine (trg su napravili odavno), u tim će marinama mladi Novljani dobiti posao. Grad Senj je broj 1 u Hrvatskoj po privlačenju sredstava iz fondova Europske unije (što se radi u našoj gradskoj upravi, koliko smo mi sredstava povukli?). Krk je broj 1 u Hrvatskoj po pitanju zbrinjavanja otpada (mi nemamo ni reciklažno dvorište koje se htjelo uvaliti Jadranovu).
Ali, mi smo imali Rozgu i Grdovića koje oni nisu, imali smo i Nives Celzijus i Maju Šuput i Zaka, a tko zna koga ćemo još ugostiti i platiti proračunskim parama do kraja godine.
Na izbore treba svakako izaći, glasovati za najbolju opciju, mogućnost izbora postoji, kao i vjera u bolju budućnost našega Grada.
A onda u nedjelju navečer u 21 sat „izađite na balkone i pozdravite šampione“, nogometaši „Rijeke“ će osvojiti prvi naslov prvaka Hrvatske, čovjek razloge za slavlje uvijek nađe.
Ivica Šubat