Iz izvještaja kirurga Ivana Andrianića za 1859. godinu
Na čelu Carskog i kraljevskog zdravstvenog područnog ureda u Crikvenici bio je 1859.g. kirurg Ivan Krstitelj Andrianić. Njegova je obaveza bila podnijeti Županiji riječkoj (formirana 1850.g.) godišnji izvještaj o zdravstvenom stanju i socijalnim prilikama u Crikvenici, ali isto tako i niz drugih podataka o gospodarstvu, prosvjećenosti pučanstva, zdravstvenoj kulturi i sl. Iz Andrianićevog izvještaja (dokument se čuva u Državnom arhivu) za 1859.g. za zdravstveno područje Crikvenica (naselja: Bribir, Crikvenica, Dramalj, Drivenik, Grižane, Novi, Selce, Šiljevica, Tribalj i Zagon) vidljiv je niz zanimljivih podataka o svakom od tih mjesta. Broj stanovnika po naseljima (od većeg ka manjem broju) bio je kako slijedi:
- Bribir 4.409,
- Grižane 2.692,
- Novi 2.219,
- Crikvenica 2.116,
- Selce 1.450,
- Drivenik 968,
- Tribalj 930,
- Šiljevica 700,
- Zagon 646 i
- Dramalj 509 stanovnika.
Glavne su bolesti tada bile povratna groznica, sifilis, šarlah, ludilo, delirij, alkoholizam, posebno kod žena, prolaps maternice, kila i ostalo. Te 1859.g. je na području kotara Crikvenica umrla ukupno 291 osoba, od čega je bilo čak 168 djece i 123 odrasla. Doznajemo također da su ljudi na području Vinodola po zanimanju većinom bili zemljoradnici, ribari, nadničari, zidari i klesari, ali i trgovci, brodovlasnici, pekari, stočari, pa čak i prosjaci. Iz izvještaja je vidljivo da je polovicom 19. st. u Vinodolu bilo razdoblje novog načina privređivanja što je utjecalo na zdravstveno stanje. Andrianić o tome kaže:
„Crikvenica je smještena na morskoj obali, broji 2.116 duša. Dijeli se na dva dijela, gornji i donji. Gornji je dio nastanjen dobro stojećim posjednicima, pučki zvanim Kapari, jer nose krznene kape zvane šušnjare, a stanovnici koji stanuju na obali mora, svi su ribari, siromašan svijet, neotesani, ali ponosni i stoga zvani Giričari. Prvi žive od nadnice jer idu raditi po svijetu, a kad stigne zima vraćaju se na svoja ognjišta i donose kući, neki 80, a neki i po 100 forinta. Međutim, ribar mnogo puta izgubi cijelu godinu da ne donese kući ni jedva za jedan star palente, pa ako i štogod stekne sve se potroši, dok mu porodica nema ni najmanje koristi. Pučanstvo gornjeg dijela ne izgleda tako jako i zdravo kao ribari, pa će to biti upravo zbog toga jer prvi stalno rade i napori im uzvraćaju bolježljivost i slabo zdravlje, dok ribar vodi oko mora život ljenčine što mu podstiče zdravlje“.
Andrianićevo izvješće iz 1859.g. predstavlja zanimljiv tekst o Vinodolu i Vinodolcima i prepun je vrijednih povijesnih podataka, ne samo o zdravstvenom stanju već i mnogo šire.