1, 2 - Željko Šarar - Žika, Robert Skomerža - Komo i Marijan Jurinčić - Pišta
3 - Na brodu „Sfera“ 2019. - rođendanska zabava Zorka Katunara
4 - „Trio Crikvenica“ često je svirao na zabavama koje je organizirao legendarni Ivan Ivančić Karliško
5 - Na Adventu 2019. g.: Čaki, Pišta, Komo i Žika s Jelenom i Nevenom Buča iz „Frajli“
Prepoznatljivi crikvenički „Trio Crikvenica“, mogli bismo reći i jedan od autohtonih crikveničkih „brendova“, već više od trideset godina u istom sastavu donosi pjesmu i veselje gdje god se pojavi. Svojim su nastupima predstavljali Crikvenicu diljem Europe, na brojnim turističkim sajmovima i sličnim manifestacijama zahvaljujući odličnoj suradnji s pokojnim Zdenkom Ivančićem, nekadašnjim direktorom TZG koji je prepoznao njihovu vrijednost i autentičnost.
Godinama već unose zabavu na različite fešte, rođendanske proslave, godišnjice ili okupljanja. Strane turiste dižu na noge dinamičnim ritmovima domaće glazbe ili im bude nostalgiju na neka dobra stara vremena.
TRIO CRIKVENICA
„Trio Crikvenica“ čine Željko Šarar – Žika (bugarija), a nadimak pod kojim je svima poznat nadjenuo mu je nekadašnji razredni kolega Robert Skomerža. Završio je ugostiteljsku školu, a radio je u „Jadranu“, „Trgoprometu“ i „Milmanu“. Danas uživa u mirovini. Glazbom se počeo baviti u osnovnoj školi zahvaljujući profesoru Draganu Raljušiću, kod kojeg su svi učenici u razredu morali biti članovi razrednog orkestra, a one najtalentiranije usmjeravao bi u KUD „Vatroslav Lisinski“. Tako se i Žika pridružio KUD-u svirajući bugariju. Istovremeno s glazbom, bavio se jedrenjem, rukometom i najviše nogometom – prvo u mladosti kao igrač, zatim kao član uprave, a onda kao veteran.
Robert Skomerža - Komo (bas) također je bio član KUD-a „Vatroslav Lisinski“. Nekada je ljeti svirao klavijature na terasama od Povila do Kačjaka, a u „Triju Crikvenica“ svira bas. Dugogodišnji je turistički djelatnik i posrednik u prodaji nekretnina.
Marijan Jurinčić – Pišta (harmonika) je nešto mlađi, rođen je 1957. godine i zaposlen je u gradskoj upravi Grada Kraljevice, a po zanimanju je građevinski inženjer. Glazbom se počeo baviti kao jedanaestogodišnjak svirajući u ondašnjoj crikveničkoj limenoj glazbi. Prvi instrument koji je naučio svirati bila je truba, a prve note naučio ga je legendarni Nikola Matić, voditelj limene glazbe pod čijom su palicom stasali brojni mladi glazbenici u Crikvenici. Pomalo je samostalno naučio svirati harmoniku i gitaru te svirao po raznim sastavima. Godine 1982. priključio se tamburaškoj sekciji KUD-a „Vatroslav Lisinski“ u kojem je svirao bisernicu. Osim glazbom, jedno vrijeme se bavio kuglanjem te bio članom Kuglačkog kluba „Crikvenica“.
Počeli svirkom na "Kirici"
Sve je počelo davne 1982. godine kad su se mladići Marijan Jurinčić Pišta (rođen 1957. g.), Željko Šarar-Žika (1953. g.) i Robert Skomerža (1954. g.) okupljali svirajući u crikveničkom KUD-u „Vatroslav Lisinski“. Tu su se sprijateljili, ali ipak će proći nekoliko godine do odluke da udruže snage i počnu zajedničko glazbeno putovanje.
Prije nego su se okupili u sastav kakav danas poznajemo, Pišta i Žika svirali su tijekom ljetnih turističkih sezona krajem osamdesetih na osebujnom turističkom brodu „Kirica“, a treći član Robert Skomerža pridružio im se početkom devedesetih. Isprva su nastupali kao sastav bez imena, ali sredinom devedesetih morali su se registrirati u Hrvatskoj glazbenoj uniji kako bi mogli nastupati i tada su si odlučili nadjenuti neki prepoznatljivi naziv. Odluka je zapravo bila jednostavna - nazvali su se „Trio Crikvenica“. Trojici glazbenika često je na svirkama pomagao poznati selački glazbenik Vojko Lončarić.
Ubrzo su uspostavili suradnju s Turističkom zajednicom Grada Crikvenice, a prepoznale su ih i turističke zajednice susjednih gradova i općina – Krka, Novog Vinodolskog, Vrbnika... Svirali su na brojnim manifestacijama, po terasama hotela, privatnim feštama, rođendanima, svadbama te predstavljali Crikvenicu na turističkim sajmovima u Mađarskoj, Nizozemskoj, Austriji, Njemačkoj, Slovačkoj, Sloveniji i s pokojnim vinarom Toljanićem u Poljskoj. Najbolje razdoblje djelovanja, prema njihovim riječima, bio je početak dvijetisućitih kada su svirali u prosjeku svaki treći dan, a tijekom ljetne sezone su imali i po dvije svirke dnevno. Nije bilo lako izdržati takav tempo uz redovan posao, ali izdržali su. Podršku su im pružale i njihove supruge i obitelji, koje su uvijek imali razumijevanja za njihova česta izbivanja, ipak je to sastavni dio života svakog glazbenika. Kroz smijeh kažu da je voditi život glazbenika puno lakše kada si mlađi. Tijekom turističkih sezona održavali bi takozvano promenadno sviranje – počeli bi svirati na rivi, a potom bi se nakon svakih nekoliko odsviranih pjesama selili i tako sve do hotela „Miramare“. – Turistima se to jako sviđalo. Svakih pedesetak metara se zaustaviš, odsviraš dvadesetak minuta pa dalje. Naše pjesme su njima slušne. Pogotovo starije pjesme kao „Marijana“ ili „Dok palme njišu grane“ koje u njima bude nostalgiju i sjećaju ih na ljeta kakva su nekad bila.
Spontanost je glavno obilježje njihovih nastupa
Nije slučajno Trio „Crikvenica“ toliko prepoznatljiv. Osim što sviraju u nepromijenjenom sastavu od samog osnutka svi ih znaju i po „uniformi“, odnosno po prugastim, mornarskim majicama koje nose na svakom nastupu. U početku su nosili odjeću koja je dio crikveničke muške narodne nošnje. Ono od čega također ne odustaju, osim u posebnim situacijama kada prilike tako zahtjevaju, je sviranje bez ozvučenja. Kažu kako su tako mobilniji, ne moraju uvijek svirati na jednoj poziciji što je u skladu s veselim, dinamičnim i plesnim pjesmama njihova repertoara. Devedeset posto repertoara čine domaće pjesme, ali vješto se prilagode i stranoj publici te tako znaju i poneke evergreene, nekoliko njemačkih i talijanskih pjesama te čak i dvije-tri slovačke. Uvijek pjevaju sva trojica zajedno, nema glavnog vokala kao što nema ni „gazde“ u sastavu – sve dogovaraju i odlučuju zajedno i sporazumno. Glavna značajka njihovih nastupa je spontanost. Nikada (osim prilikom gostovanja na televiziji i radiju) ne sviraju po unaprijed dogovorenom redoslijedu pjesama nego po osjećaju, kažu da jednostavno moraš osjetiti momenat i čuti kako publika „diše“.
Prije su se češće nalazili za probe, ali sada su već dobro uhodana i izvježbana ekipa i nalaze se samo za potrebe uvježbavanja novih pjesama koje uvode u repertoar. Kada izađe neka nova pjesma, koja ima ritma i koju ljudi rado slušaju uvode je kako bi osvježili nastupe.Unatoč dugovječnosti na crikveničkoj glazbenoj sceni, nikada nisu snimili „nosač zvuka“, no to ne znači da ga neće snimiti prije nego odu u glazbenu mirovinu.
Ministar platio svirku dvaput
Svirali su na prigodnim feštama brojnim poznatim osobama, sportašima, političarima i drugima. Brojne su dogodovštine i anegdote koje su tijekom godina doživjeli na nastupima, a izdvajaju situaciju kad im je jedan poznati političar (tada ministar) dvaput platio svirku. Naime, svirali su njegovom društvu na maškaranoj zabavi u privatnoj kući i dogovor je bio da oni sviraju do nekih 23 sata, a onda bi se društvo preselilo u hotel neposredno pred ponoć i tamo bi nastavili zabavu. Tako je i bilo, pa im je ministar (ime mu ipak nećemo otkriti radi moguće nove svirke) oko 23 sata platio angažman. Ali, kako su napravili odličan štimung, društvo je odlučilo odustati od odlaska u hotel i jutro su dočekali uz Trio „Crikvenica“. Onda je naš ministar inzistirao da im plati opet, valjda ponesen raspoloženjem (ili alkoholom). Na kraju su svi bili zadovoljni, jer dvaput je dvaput.
Jednom prilikom svirali su na rođendanu bake Mije Negovetić, a da prethodno to nisu znali, pa im se u pjevanju pridružila i sama Mia, već poznata pjevačica. Svojom glazbom uveselili su i prijem Janici i Ivici Kosteliću u Termama Selce, priređen nakon Olimpijade. Na pitanje o potencijalnim nasljednicima ne mogu dati odgovor – zaključuju kako ima puno talentiranih glazbenika na našem području koji se udruže i uspješno sviraju, no traju kratko, ali vrijeme će pokazati svoje.
Kao i svima, korona je donijela mnoge promjene u njihove živote po pitanju glazbenih nastupa. Ipak, svako zlo za neko dobro, ove su godine po prvi puta u dvadeset i pet godina dočekali Novu godinu kod kuće sa svojim suprugama.
Za kraj kažu kako nemaju konkretne i dugoročne planove za dalje jer je budućnost, kao i uvijek, neizvjesna, ali od glazbe i svirke ne odustaju dokle god ih zdravlje bude služilo.
BATUDA
Trio „Crikvenica“ je prvi izveo popularnu pjesmu „Batuda“ autora Nikole Mike Šnjarića. Kad ju je Mika napisao vježbali su s njime petnaestak dana dok je nisu izbrusili i javno izveli. „Batudu“ su kasnije izvodili brojni drugi izvođači i danas je nezaobilazna na svim feštama.
A ča znate kad ne znate,
Ka je, ka je, hrana najbolja
Mi jimo saki dan
Batudu, batudu
A nedelju žmulj vina
I opet batudu
Malo fažola, malo kumpira,
Šaku hrmentuna mladoga
Mi jimo saki dan
Batudu,batudu
A nedelju žmulj vina
I opet batudu
Foto:Ivica Kružić - Ićo, Vojko Lončarić, Komo, Pišta i Žika s notama „Batude“
Lea Klarić