Brojna istraživanja definiraju usvajanje tjelesnih aktivnosti i sportskih navika u mladalačkoj dobi kao osnovni utjecaj na provođenje redovitih tjelesnih aktivnosti u odrasloj dobi. Dokazano je kako postoji značajna povezanost između razine tjelesne aktivnosti i indeksa tjelesne mase. Prekomjerna tjelesna masa i debljina su prepoznati kao značajan rizični uzrok za svih pet vodećih kroničnih bolesti, a to su: kardiovaskularne bolesti, maligne bolesti, bolesti pluća, šećerna bolest i mentalne bolesti.
Prema istraživanjima udio djece koja se bave nekom tjelesnom aktivnošću kontinuirano duže od 2,5 sati tjedno u opadanju je s godinama.
Udio dječaka se s 58% smanjuje na 39% te na 33% i 25% u dobi od 9, 11, 13 te 15 godina.
Djevojke bilježe pad s 38% u dobi od 9 godina, na 26% u dobi od 11 godina te 19% u dobi od 13 godina i samo 12% u dobi od 15 godina. Mišljenja sam da je to premalo.
Prema istraživanjima iz 2015. godine, Hrvatska je među prvih pet europskih zemalja s problemom prekomjerne tjelesne mase i debljine kod djece. U Hrvatskoj svako treće dijete, odnosno njih 34,9%, u dobi između 8 – 9 godina ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu. To je zabrinjavajuća činjenica uspoređujući javno dostupne istraživačke podatke iz 2003. godine kada je problem prekomjerne tjelesne mase i debljine zabilježen kod ukupno 20,8% djece.
Prekomjerna tjelesna masa kod djece:
| ukupno | dječaci | djevojčice | |
| 2003. | 20,8 % | 22,1 % | 19,5 % |
| 2015. | 34,9 % | 38,7 % | 31 % |
Uz zdravstvene dobrobiti, tjelesne aktivnosti kod djece rezultiraju i:
- boljim ocjenama u školi,
- manjim neopravdanim izostancima iz škole,
- boljim funkcijama pamćenja i komunikacije,
- uzornijem ponašanju u školi.
Zbog utjecaja općih društvenih vrijednosti i u sportu uspjeh postaje važniji od zdravlja i samog odgoja. Umjesto doprinosa zdravom životu, stjecanju znanja, vještina, te podizanju sposobnosti i usvajanja moralnih vrijednosti, sve je češće pretežiti fokus postizanje visokih rezultata i uspjeha. Prikazani činjenični podaci svakoga će od nas uputiti na neka osobna stajališta vezana uz ovu temu.
Istraživački podaci odnose se na razinu Republike Hrvatske jer, koliko je meni poznato, posebni istraživački podaci o ovoj temi za razinu Grada Crikvenice ne postoje. Smatram da na području Grada Crikvenice tjelesna aktivnost djece, te problem njihove prekomjerne tjelesne mase, značajnije ne odstupa od nacionalnog prosjeka. Mi u našem gradu ne možemo „mijenjati svijet“ ali možemo svojim djelovanjem na lokalnoj razini dati „mali“ doprinos ukupnom poboljšanju stanja. Činimo li to?
Moje je mišljenje da ne činimo dovoljno, da nismo dovoljno svjesni ozbiljnosti problema i posljedično tome ovoj temi ne posvećujemo primjerenu pažnju.
Stanje se može poboljšati ali u tim je nastojanjima nužna organizirana i sustavna komunikacija, partnerski razgovor uz međusobno uvažavanje nositelja lokalnih javnih politika i sportskih djelatnika.
Mislim da je takva organizirana komunikacija izostala iako je još početkom 2014. godine bila na ohrabrujućoj razini. Zamjenica gradonačelnika gđa. Silvia Crnić je tada uspostavila ohrabrujuću organiziranu partnersku komunikaciju sa sportskim djelatnicima, a sa ciljem rasprave o politici promjena u odnosima prema lokalnom sportu. S politikom promjena se zastalo, a od tada se više ne vodi niti organizirana i sustavna komunikacija između nositelja lokalnih javnih politika i sportskih djelatnika.
Vrijeme je maškara, mislite li da je primjereno organizirati maškarane zabave u Gradskoj sportskoj dvorani?
Ja mislim da nije.