1 - Ivan Puškarić, Luka Skomerža, Ivan Duspara, Domagoj Živković, Viktor Jurić i Mario Duspara
Počeci djelovanja tamburaškog sastava „Baruffa“ sežu u 2010. godinu, kada su četvorica prijatelja na dočeku Nove godine, možda potaknuti i ohrabreni pokojom čašicom više, došli na ideju o osnivanju benda. Usprkos činjenici da su samo dvojica od njih znala svirati neki instrument i na sveopće čuđenje okoline, nisu odustali od svoje ideje već su se bacili na posao i kupnju prvih instrumenata.
Jedanaest godina kasnije, TS „Baruffa“ jedno je od najprepoznatljivijih domaćih glazbenih imena u našim krajevima.
O nazivu sastava dugo su razmišljali i razmatrali brojne prijedloge sve dok njihov prijatelj Krešimir Ivančić nije „bubnuo“ riječ „barufa“ kao dijalektizam za nešto na što nitko ne ostaje ravnodušan, rekli bismo „frka“ – dodali su tome jedno ‘f’ i tako je nastao Tamburaški sastav „Baruffa“. Izvorni sastav činili su Mario Duspara i Viktor Jurić na harmonikama, Ivan Duspara na basu te Dario Tomljanović na kontri. Ubrzo im se pridružuje i Petar Duspara te time postaju bend s tri brata u sastavu.
Kroz godine je TS „Baruffa“ doživio i preživio nekoliko promjena u članstvu, a današnji sastav čine Ivan Duspara (bas, prateći vokal), Viktor Jurić (bugarija, vokal), Mario Duspara (harmonika, vokal), Ivan Puškarić (brač, prateći vokal), Luka Skomerža (brač, prateći vokal) i Domagoj Živković (bubnjevi, prateći vokal).
Nekoliko je članova u međuvremenu prostrujalo sastavom pa i njih valja spomenuti - Matija Babić-Mata, Pero Matejčić i Elvis Vuleta.
Prvi zadatak novoga sastava bio je obučiti članove koji nisu znali svirati, a s puno truda, rada i upornosti uspjeli su u kratkom vremenu doći do prvih svirki. S nastupima su započeli već nakon nekoliko mjeseci, iako, kroz smijeh priznaju, još uvijek prilično nespremni. Prvi ozbiljniji nastup imali su kao pratnja na svadbi njihovog, nažalost pokojnog, prijatelja Ivice Strukana s kojim su sva četvorica dijelili svlačionicu nogometnog kluba „Turbina“. Ivica ih je neumorno nagovarao na tu svirku te su isprva negodovali jer su smatrali da nisu još dovoljno spremni, ali naposljetku su pristali. Jednom od uzvanika sa svadbe njihov se nastup toliko svidio da ih je angažirao za sljedeći vikend. Tada je sve krenulo, a njihova je glazbena karijera pošla uzlaznom putanjom.
Naglašavaju kako su od prvoga dana radili na sebi, na poboljšanju zvuka, na modernizaciji i opremi. Sve što imaju kupili su sami, bez da su tražili sponzorstva ili novčana sredstva. Prvi značajniji korak u tom je smjeru bila kupnja razglasa nakon čega su počeli dobivati brojne gaže po kafićima, prvo u Crikvenici i obližnjim mjestima (Ognjišće, Corner, Passage), a kada se za njih pročulo i riječki ugostitelji pokazali su veliki interes. Tako su primjerice tri godine u „Code Baru“ svirali na after job partyju.
Prije šest godina odlučili su se za modernizaciju zvuka i ubacivanju bubnjeva u bend, koji su, kako kažu, gotovo neophodni za sviranje na svadbama. Prije službenog predstavljanja publici s novim instrumentom vježbali su godinu dana kako bi sve išlo „kao po špagu“. Bilo ih je strah kako će publika reagirati na bubnjeve s obzirom na to da ih poznaju kao tamburaški sastav, ali reakcije su bile izrazito pozitivne i ohrabrujuće.
Veliki su profesionalci, a osim na glazbeni dio priče, veoma paze i na onaj vizualni – imaju nekoliko prepoznatljivih „garnitura“, točnije usklađenu odjeću za nastupe, i prema dogovoru svi članovi na nastup uvijek moraju doći uredni. Upravo u tom poštivanju dogovora i ostalih članova sastava, pristajanju na kompromise i zajedničkom odlučivanju o svim važnim odlukama leži tajna njihovog trajanja i opstanka na sceni unatoč brojnim promjenama sastava. Unutar benda odredili su pravila kojih se svi moraju pridržavati, a jedino bi ne pridržavanje istih moglo izazvati eventualne svađe među sastavom. Svaki član benda ima svoju funkciju i zna koji je njegov zadatak tako da sve skupa skladno funkcionira. Viktor i Ivan su primjerice zaduženi za ugovaranje gaža. Šale se kako nikako ne bi bilo dobro da taj dio posla obavlja Mario, jer da je po njemu, većinu svirki odrađivali bi besplatno. Na probe svi moraju doći pripremljeni i znati svoje dionice pa na taj način brzo uvježbaju nove pjesme. Također, nikada ne sviraju pojedinačno i ne odvajaju se, osim u slučaju da jedan član ne može, zbog drugih obaveza, odraditi nastup, nastupaju bez njega ako mogu pokriti njegove dionice u pjesmama.
VIŠE OD 100 SVIRKI GODIŠNJE
Prije korone raspored nastupa bio im je izrazito gust i imali su 100-120 svirki na godinu, izuzev 2010. kada su krenuli s nastupima. Puno upita za nastupe diljem Hrvatske imaju i zahvaljujući aktivnosti na društvenim mrežama (Facebook, Youtube) te tako ove godine imaju zakazano sedamnaest svadbi od Dubrovnika do Slavonskog Broda. Zadnji nastup imali su u listopadu i od tada ih epidemiološke mjere sprječavaju u održavanju svirki. Od dragih nastupa rado ističu gostovanje na rođendanskim koncertima klape „Tić“ i klape „Sv. Jelena“, a s Marijem Lipovšekom Battifiacom imali su veoma zapažen nastup u emisiji „Lijepom našom“ emitiranom iz Centra Zamet (dvorana). Također se mogu pohvaliti da su dva puta pratili Šimu Jovanovca i Stjepana Jeršeka-Štefa u tamburaškom aranžmanu na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, bili su predgrupa Tomislavu Braliću i klapi „Intrade“, klapi „Contra“, Lidiji Bačić i Saši Lozaru, a prošle godine trebali su pozornicu dijeliti i s klapom „Rišpet“ te Markom Škugorom, ali okolnosti nisu dopustile. Članovi TS „Baruffa“ smatraju daje spontanost jedan od razloga zašto ih publika toliko voli. „Ni jednu svirku, osim prvog plesa na svadbi, ne znamo s kojom pjesmom započinjemo sve do trenutka kada stanemo na binu. Kroz cijeli nastup spontano idemo u glazbenom smjeru za koji vidimo da publici u tom trenutku odgovara.“
Prema njihovim riječima, jedna od njihovih prednosti je i činjenica da se mogu brzo „prebaciti“ s primorskih polki na pop glazbu ili narodne balade, ovisno o tome kako publika „diše“. Njihov repertoar sastoji se od domaće glazbe svih žanrova, a kriterij za uvođenje nove pjesme je popularnost te pjesme i prihvaćenost među ljudima – pjesme ne moraju nužno biti nove da bi ih odlučili uvesti u repertoar već je uglavnom riječ o kombinaciji starih uspješnica i novih hitova. Njihov „štimung“ ovisi o ljudima: „Kada je na fešti dobra ekipa jednostavno nas ponese, a nekad se možemo nasadit na glavu i raditi piruete, ali nije to to. Kada je manja fešta mi možda bolje zvučimo i tehnički točnije sviramo, ali bolje se osjećamo kada napravimo pravu barufu.“ Posljednjih nekoliko godina sviraju na maškarama u Bribiru i ističu kako ondje bude zaista odlična atmosfera.
Također ima nekoliko kafića u kojima redovito sviraju, primjerice u „Pulsu“ su rezervirani pet godina unaprijed za Božić, Novu godinu i Uskrs, što dovoljno govori o činjenici da imaju dobar recept za napraviti odličnu zabavu. Na svakom nastupu nastoje da ljudima taj događaj ostane u što ljepšem sjećanju, a posebno na svadbama. Anegdota i smiješnih zgoda s nastupa ne nedostaje i kažu da je bilo puno zanimljivih trenutaka, od zaboravljanja instrumenata, spavanja usred svirke, zaboravljanja tekstova i padanja s pozornice, ali ono što je važno da takve scene uvijek završe smijehom.
„Jedna od najsmješnijih situacija dogodila se u Caffe baru „Passage“ u Novom Vinodolskom. Iako gotovo nikad ne pijemo alkohol na nastupima (bar ne u većim količinama) i to je jedna stavka na koju jako pazimo, atmosfera u kafiću je do našeg dolaska na gažu bila odlična, pa je gazda stavio bocu žestice ispred nas. Mi smo je poneseni tom atmosferom, ispraznili u svega desetak minuta. Zatim je gazda donio još jednu bocu žestice. Nakon dva sata svirke i ispijanja žestice odjednom smo shvatili da smo na pozornici samo trojica. Ostala trojica (ne bismo o razlozima i imenima) samo su nestali. Bez obzira na sve, svirku smo korektno odradili do kraja bez da je itko shvatio što se događa, osim možda nekolicine iz prvih redova.
“Što se tiče planova za budućnost, u šali kažu da im je cilj početi (ponovno) svirati, ali nažalost u toj šali ima puno istine. Otkrivaju nam da je autorska pjesma već dugo u planu te da čak imaju već nešto „u ladici“, ali nikako da se dogodi. Pristali bi izvesti i tuđu pjesmu da im netko ponudi, ali pod vlastitim uvjetima:
„Ne bismo htjeli izbaciti neki poluproizvod. Puno je sastava objavilo takve polupjesmice koje kako su izašle, tako su i nestale. Bitno nam je da pjesma bude kvalitetna. Kao i u svemu što radimo težimo kvaliteti – kvaliteta u svemu i prije svega.“ Nosač zvuka za sada nije u planu jer, kako navode, veliko je to ulaganje i vremena i novca, a uz veoma gust raspored svirki svi imaju redovne poslove i privatne živote.
Za kraj ističu: „Ona početna luda ideja o osnivanju tamburaškog sastava, velika ljubav prema glazbi, ozbiljnost, upornost i rad doveli su nas do današnje „Baruffe“ kojoj je cilj isti kao i prvog dana – raznolikim repertoarom zabaviti što više ljudi, bilo to na maškarama, svečanim svadbama, maturalnim zabavama ili na svirkama u diskotekama i kafićima. Svakim danom živimo glazbu čak i sada kad nismo u mogućnosti nastupati.“
Lea Klarić
foto: Igor Ivančić