1 - Julija Perhat
Neki naši političari pišu o uklanjanju računa američkog predsjednika Donalda Trumpa s društvenih mreža i pitaju se je li takvo ograničavanje slobode govora opravdano. Sloboda govora izuzetno je važna i stoga je važno o tome govoriti.
Sloboda govora/izražavanja jedan je od fundamentalnih demokratskih principa i zaštićen je UN-ovom deklaracijom ljudskih prava, pa je tako Ustavom zaštićena i u Hrvatskoj.
Zašto je sloboda govora tako važna? Jedan od najpoznatijih argumenata ponudio je filozof J. S. Mill kada je tvrdio da nas sloboda govora može dovesti do istine. Mill je smatrao da mišljenje koje se cenzurira može biti istinito, a čak i da je lažno, može imati dio istine, i na kraju, čak i da je potpuno lažno možemo njime preispitivati druga mišljenja i spriječiti nastajanje dogmi.
Zaštita slobode govora je potrebna jer ona pridonosi tzv. „tržištu ideja”, odnosno pridonosi društvenoj deliberaciji (slobodnoj razmjeni različitih mišljenja). Pluralizam mišljenja je važan za razvijanje, funkcioniranje i legitimnost demokratskog društva čak i pod cijenu vrijeđanja jer se razni ljudi mogu uvrijediti na različite stvari.
Međutim, sloboda govora nije apsolutno pravo i u nekim slučajevima ona može biti i ograničena. A to je u slučaju govora mržnje. Nema općeprihvaćene definicije govora mržnje, pa tako ne postoji niti teorijski niti pravni koncenzus oko govora mržnje niti oko njegove regulacije. Odnosno, različite države reguliraju ga na različite načine. Razlike u načinu i, uopće shvaćanju govora mržnje, možda se najbolje mogu vidjeti na primjeru SAD-a i Europe gdje su europski zakoni u pravilu stroži od zakona SAD-a gdje je sloboda govora, a pod time i govor mržnje, zaštićena Prvim Amandmanom (koji zabranjuje Kongresu ograničavanje slobode govora).
No, čak i u SAD-u ta sloboda nije apsolutna. U SAD- postoji doktrina “fighting words”, a to su riječi čijim se izjavljivanjem nanosi povreda (injury) ili koje imaju tendenciju potaknuti na nasilje. Ovo potonje je najbitnije za shvatiti zašto su društvene mreže ukonile Trumpov profil i time mu ograničile slobodu govora. Nakon završetka izbora u SAD-u Trump i njegovi pristaše mjesecima su govorili o tome kako su izbori namješteni i kako ne priznaju poraz te pozivali ljude da učine isto. Atmosfera u državi dovedena je do usijanja. U takvoj atmosferi dolazi do pohoda na Kapitol, sjedište zakonodavne vlasti u SAD-u, u kojem neki i stradavaju. Trump u tim trenucima pohoda na društevnoj mreži piše sljedeće: „75 000 velikih američkih patriota koji su glasali za mene, AMERIKA PRVA, i UČINIMO AMERIKU PONOVNO VELIKOM, imat će OGROMAN GLAS još dugo u budućnost. Oni neće biti nepoštivani i neće biti tretirani na nepravedan način u bilo kojem obliku!!!“ Te uskoro nadodaje kako neće sudjelovati na skoroj inauguraciji novog predsjednika. Trump je ovime potvrdio da ne priznaje Bidenovu pobjedu i nije osudio nasilje koje se tada događalo u Kapitolu, dapače, još uvijek na predsjedničkoj funkciji, čini se da je ovime dolio ulja na vatru onoga što se u tim trenucima događalo.Upravo je poticanje na nasilje i strah od ponavljanja nasilja navedeno kao razlog za suspendiranje njegovih računa.
Protivnici ovakvog suspendiranja računa tvrde da se radi o kršenju Prvog Amandmana, no Prvi Amandman garantira da vlada neće ni na koji način ograničavati slobodu govora. No, društvene platforme nisu vlada, već privatne kompanije. Kao privatne kompanije imaju svoje uvjete pružanja usluga na koje pristajemo kada otvorimo svoj račun. Time pristajemo i na to da, ako prekršimo pravila, možemo snositi posljedice, primjerice mogu nam blokirati ili suspendirati račun. Upravo ono što se dogodilo s Trumpom.
Čini se da su po tome kako sada stvari stoje, kompanije imale pravo postupiti kako su postupile. Dapače, neki su tvrdili da se predugo čekalo s time jer su neki već ranije prozivali društvene mreže, primjerice Facebook, kako ni na koji način ne regulira širenje lažnih vijesti i time čini štetu. Drugo je pitanje je li pametno da takve kompanije tu ulogu preuzmu na sebe ili bismo tu ulogu radije prepustili državi, odnosno sudovima.
Prije odgovora na to pitanje, trebalo bi definirati koja je točno uloga društvenih mreža. Ono što znamo jest da se putem društvenih mreža može utjecati na jako puno ljudi, osobito ako se radi o nekome koga prate milijuni. Vratimo se Millu. Mill je jedan od glavnih zagovornika slobode govora, no postoji jedan slučaj u kojem je po Millu opravdano uplitanje države u živote pojedinaca i ograničavanje njihove slobode, a to se načelo naziva načelom štete po kojem država može spriječiti pojedinca da nanosi štetu drugima, točnije bitnim interesima drugih ljudi.
Mill za primjer daje slučaj kada su trgovci žitom optuženi da izgladnjuju ljude. Mill dopušta da se takvu optužba prema njima može napisati, ali mu nije dopustivo takvu optužbu izreći dok ispred kuće tog trgovca žitom stoji razjarena rulja spremna na linč. U potonjem slučaju, to je poziv na nasilje koji čini štetu. Možemo argumentirati da postoji poveznica između Millovog primjera i Trumpovog korištenja društvenih mreža.
Društvene mreže su bitne za širenje informacija i formiranje javnog mnijenja i na njima je velika odgovornost na koji način postupati u sličnim slučajevima. Ovo nije niti prvi niti jedini slučaj da je jedna društvena mreža zabranila nekome iznošenje mržnje ili poticanje na nasilje. Činili su to i prema običnim ljudima, ali i prema drugim političkim licima. Treba imati i na umu da političari samom svojom pozicijom moći koju imaju mogu izazvati puno veće štete svojim neprimjerenim govorom nego netko koga prati samo stotinjak ljudi pa je odgovornost na političarima još i veća.
Valja naglasiti da je pitanje govora mržnje, pa tako i doktrine „fighting words“ veoma sklizak teren te se često događa da u istoj državi različiti sudovi donesu različite presude za slične slučajeve. Upravo zato i ovi nedavni događaji ukazuju na potrebu za većom regulacijom i transparentnošću po pitanju govora mržnje kako na društvenim mrežama, tako i općenito. Julija Perhat
O autorici: Julija Perhat magistrica je engleskog jezika i filozofije, a trenutno je i doktorandica filozofije na Odsjeku za filozofiju u Rijeci. U svom istraživačkom radu bavi se temom govora mržnje o čemu je izlagala na raznim konferencijama. Predaje u Srednjoj školi dr. Antuna Barca u Crikvenici.