1 - Sanja Vučković, voditeljica Centra za kreativno pisanje
Naš portal od sutra počinje s objavljivanjem kratkih priča u suradnji s Centrom za kreativno pisanje iz Zagreba.
Više o djelovanju CekaPea saznali smo u razgovoru s voditeljicom Sanjom Vučković.
Centar za kreativno pisanje osnovan je prije 11 godina u Zagrebu, a prije četiri ste radionice počeli održavati i u Rijeci. Zašto je baš Rijeka postala vaš drugi dom?
- Kad su ti svakodnevni pejzaži svedeni na sive zgrade i poneku zelenu površinu u prolazu, ima li boljeg mjesta za drugi dom od grada koji teče! Suradnja s riječkim piscima počela je još 2008. na ljetnoj školi pisanja u dvorcu Stara Sušica. Druženje na ljetnoj školi nas je inspiriralo da i u Rijeku, s riječkim piscima, prenesemo model radionica koje su se pokazale uspješnima i vrlo korisnima našim polaznicima u Zagrebu. Počeli smo s radionicom kratke priče i voditeljom Zoranom Krušvarom, nastavili sa Kristinom Posilović na radionici poezije, a Zoran Žmirić, koji je u početku bio vrlo dragocjena logistička i savjetnička podrška, postao je već nakon prve godine i jedan od voditelja radionice proze. Nakon tri riječke godine i velikog broja polaznika, s nama su nezamjenjivi riječki pisci, Enver Krivac, Tea Tulić, Davor Mandić, Željka Horvat Čeč i Nataša Antulov. Vjerujemo da će se broj polaznika povećavati, a uz postojeće, otvarat ćemo i nove radionice.
Svake godine u Gorskom kotaru održavate Ljetnu školu pisanja. Koja su iskustva ove intenzivne sedmodnevne radionice?
- Često ostajem bez daha kada pokušavam ljudima prenijeti ugođaj i atmosferu te sedmodnevne čarolije na rubu šume, u kojoj nastaju sjajni radovi, u kojoj se puno piše i još više radi na tekstovima komentirajući ih i pokušavajući doći do onog najboljeg u njima. No, ljetna škola je i mjesto gdje nastaju divna prijateljstva i suradnja koja traje puno duže od tih sedam dana babljeg ljeta. Nisam sigurna uspijevam li uvijek uvjeriti ljude kako je to iskustvo koje mijenja, iskustvo koje se mora doživjeti ako je pisanje i književnost ljubav, inspiracija i vještina koju u samoći vlastite sobe pokušavamo svladati. Oni koje sam uvjerila vraćaju se bar još jednom, a imamo i polaznika koji su s nama od 2010. Dođite i uvjerite se.
Kako biste u pet riječi opisali CeKaPe?
- S nama se lakše piše!
Tko su najčešće vaši polaznici?
- Apsolutno najčešće i najbrojnije su žene. Različite dobi, različitih profesija, interesa, poetika. No, kada počne rad na tekstu, sve razlike nestaju. Već nakon prvih par sati, stvara se sjajna, poticajna atmosfera u kojoj je najvažnije tekst učiniti što boljim. Komentirajući tuđe tekstove, ispravljamo vlastite, učeći na tuđim greškama, lakše se i brže suočavamo s vlastitima. Jer, ono što nam nedostaje u tuđem tekstu, teže prepoznajemo u vlastitom. Zato je objektivan čitatelj, dobronamjeran kritičar, dragocjen bonus koji polaznici dobivaju na radionicama.
Kako izgledaju semestralne radionice i tko ih sve može upisati?
- Semestralne se radionice održavaju jednom tjedno po tri školska sata, u deset tjedana. Mogu ih upisati svi koji književnost i pisanje doživljavaju kao ljubav, inspiraciju i želju za vlastitom kreacijom.
Radionice su mjesto otvaranja i izloženosti vlastitih tekstova, mjesto suočavanja s krizama i slabim mjestima u tekstu, mjesto potiskivanja taštine. Ali, radionice su i mjesto na kojem dobivamo pet do šest objektivnih čitatelja i jednog profesionalnog pisca s velikim iskustvom. Oni će u najboljoj namjeri, s puno pažnje, koncentracije i čitateljskog iskustva, iskreno i objektivno komentirati tekstove. Potrudit će se da slaba mjesta učine boljima i pomoći da svi zajedno nakon trideset zajedničkih sati shvate koliko je u pisanju važna konstruktivna i dobronamjerna kritika, netko tko će vaš tekst uistinu razumjeti i komentirati.
crikva.hr