1 - Tea Vidučić i Roman Simić
Predstavljanje romana književnika Romana Simića Iva do Mjeseca i natrag okupilo je u sklopu Tjedna dobre dječje knjige u Gradskoj knjižnici Crikvenica uglavnom mame i kćeri adolescentice, što i ne čudi jer je ovo štivo i napisano za mlade. Autor odlično razumije (ili želi razumjeti) tu dob jer i sam ima kod kuće dvoje djece tinejdžera, a znamo da se na vlastitim iskustvima najbolje uči i o proživljenom najbolje piše.
Simić je nagrađivan i prevođen autor na više jezika, dosad je pisao priče, pjesme i slikovnice za djecu (s ilustratorom Manuelom Šumbercem sukreirao je hvaljenu slikovnicu Baba Jaga i Div Zaborav, te serijal o dječaku Juri), a kao prozni pisac uvršten je u više antologija. Pisao je dosad za odrasle i za one najmanje, a ovaj prvi roman za mlade nastao je, kaže Simić, kao rezultat zasićenosti pisanjem za odrasle. Iako inače piše dugo i sporo, „Ivu…“ je napisao u samo tri mjeseca, iz perspektive dječje zaigranosti, ali sa iskustvom odrasle osobe, a namijenio ju je onima koji baš i ne vole čitati. Takvih je među djecom i mladima podosta, no Simić vjeruje da svakog čeka njegova knjiga koja će mu možda promijeniti život.
Ovaj roman ima i ljubavnu i pustolovnu i edukativnu i obiteljsku priču, no autor odabire obitelj kao dominantnu okosnicu, kao srce romana. Zanimljive je i dinamične strukture, sa žargonom kojim se želio približiti mladima. Simić je ustvari pokušao shvatiti tko su njegova djeca te im se približiti, a njemu je knjiga poslužila kao vid terapije. Nametala su se tijekom večeri razna pitanja, jer nije lako biti roditelj pubertetlije. Kako im dati dovoljno prostora, a ipak ostati blizu, kako ih razumjeti, kakve su današnje generacije…
I kako Simić podsjeća, još je Tolstoj rekao da su sve sretne obitelji nalik jedna drugoj, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način. Piše on za djecu i roditelje iz najrazličitijih obitelji, sretnih i posvađanih, simetričnih i asimetričnih, za klince iz epruvete i one razvedenih, odsutnih, prezaposlenih roditelja. Progovara i o poremećajima prehrane, o seksualnosti, Downovom sindromu i još mnogočemu.
U konačnici mladima treba ostaviti prostor slobode, ali i pomoći da se nose sa životnim izazovima, biti tu za njih i baš nikada ne odustati od njih. U ovom je romanu sažet Simićev pokušaj da kaže što su njemu obitelj, sloboda, komunikacija, prihvaćanje i više od svega – ljubav.
Recimo i to da u ovom modernom obiteljskom romanu u izdanju Profila koji o svijetu i razmišljanjima mladih govori njihovim jezikom, ali koji će s velikim zadovoljstvom čitati i njihovi roditelji, super ilustracije potpisuje Stjepan Bartolić Štef.
Budući da je roman odlično prihvaćen, moguć je i nastavak. Pa eto preporuke za čitanje – svi koji žele saznati o čemu se tu ustvari radi, tko su Iva, Tin i Marul, i kakvo je to bilo ljeto kakvog se ne bi posramili ni scenaristički genijalci s Netflixa, u knjižnicu i posudite knjigu.
Moderatorica večeri knjižničarka Tea Vidučić nije imala zahtjevan zadatak jer je Simić rijetko elokventan književni gost, pa se druženje s publikom nastavilo i nakon službenog predstavljanja romana kroz razgovor, o čemu drugome do o knjigama bez kojih je knjigoljupcima svijet nezamisliv, a razmjena naslova koje valja pročitati uvijek je hvalevrijedna preporuka.
crikva.hr