1 - Sadašnja uprava RK "Selce": Vedran Antić, Senko Antić, Bruno Cossutti, Desimir Gajić i Aleksandar Antić
2 - Bruno Cossutti
3 - Petar Lončarić
4 - Rodoljub Lončarić i Šamanić
7 - Klupske legende: Škrtić, Lončarić i Brozović
8 - Ivica Škrtić, za mnoge najbolji igrač u povijesti RK "Selce"
9 - Edo Pobor i Franjo Pobor
11 - Veljko Karabaić
12 - Mirza Džomba
13 - Kristian Bećiri i Ivan Dundo Munitić
14 - Sadašnji prvotimci RK "Selce"
Sinoć je u hotelu „Katarina“ u Selcu održana svečana sjednica Skupštine Rukometnog kluba „Selce“ u povodu 60 godina postojanja Kluba.
U nazočnosti velikog broja bivših i sadašnjih igrača, klupskih dužnosnika i simpatizera Kluba te njihovih gostiju, o bogatoj klupskoj povijesti govorio je Petar Lončarić. On je u svom izlaganju nazočne podsjetio i upoznao s najvažnijim segmentima djelovanja RK „Selce“, od prvih dana kad je Klub osnovan pa sve do današnjih dana, a o zaista bogatoj klupskoj povijesti planira se izdati prigodna monografija.
Nazočne je najprije pozdravio predsjednik Kluba Bruno Cossutti, a onda su se za govornicom izredali čestitari – Veljko Karabaić, predsjednik Zajednice športova Primorsko-goranske županije, Mirza Džomba, predsjednik Rukometnog saveza PGŽ, Lovorko Gržac predstavnik Grada Crikvenice, Davor Ožanić, predstavnik TZG Crikvenice i Damir Petrić, predsjednik ŠRK „Oslić“.
U glazbenom dijelu programa nastupio je pjevački zbor KUD-a „Neven“ iz Selca, a nakon svečane sjednice uslijedio je domjenak i druženje okupljenih.
Iz povijesti Rukometnog kluba „Selce“
Rukometni klub „Selce“ nastao je nakon što je Društvo za tjelesni odgoj „Partizan“ iz Selca 5. siječnja 1957.g. izabralo inicijativni odbor za formiranje rukometnog kluba u kojem su bili Ivica Pobor (prvi predsjednik Kluba), Ivan Antić i Nikola Pobor. U to vrijeme osnivaju se prvi rukometni klubovi na našem području, a osnova za osnivanje rukometnog kluba u Selcu bila je razvijena sportska aktivnost pri DTO „Partizan“ i činjenica da je nekoliko Selčana (Nikola Albaneze, Pavao Lončarić i Drago Lončarić) već igralo rukomet u godinu dana ranije osnovanom klubu u Crikvenici. Veliku pomoć i podršku u osnivanju kluba dali su tadašnji sportski radnici Juraj Radovčić, Edo Domazet i Branko Banjanin.
Prvu službenu utakmicu RK „Selce“ je odigrao u Crikvenici 20.1.1957.g. protiv RK „Crikvenica“. Pobijedila je „Crikvenica“ rezultatom 17:14, a za „Selce“ su igrali Pavao Lončarić, Mihovil Lončarić, Andrija Lončarić, Nikola Albaneze, Zvonko Lončarić, Drago Lončarić, Branko Aleksić, Vlado Jeličić i Viktor Lončarić. Kapetan momčadi je bio Nikola Albaneze, a trener Ivica Pobor.
Na proljeće 1957.g. mještani Selca dobrovoljnim radom uređuju rukometno igralište na Matkinu. Igralište je bilo prekriveno pijeskom skupljanim uz cestu prema Novom Vinodolskom i Bribiru, kojeg bi i najmanja bura raznosila, pa je bilo potrebno stalno obnavljati teren. Za presvlačenje igračima je služila kućica sazidana od gromače i prekrivena daskama. Na tom i takvom terenu počinje se okupljati selačka mladež, održavaju se treninzi, a potom prve prijateljske i prvenstvene utakmice.
U jesen 1957. godine RK „Selce“ se uključuje u prvenstvo Podsavezne lige Hrvatskog primorja – Primorska skupina i od tada pa do danas, bez prekida, sudjeluje u rukometnim natjecanjima.
Značajno je istaknuti da je u Selcu 1967. godine gostovala i ekipa „Dukle“ iz Praga, tadašnji prvaci Europe.
Godine 1973. asfaltira se i uređuje igralište na Matkinu, s tribinama, svlačionicama, društvenom prostorijom i rasvjetom, na kojem rukometaši Selca sve do 1992. igraju svoje prvenstvene utakmice.
Bilo je to najbolje razdoblje selačkog rukometa, pored seniorske momčadi intenzivno se radilo s mladima, a tih je godina Klub imao godišnje više od 500 članova.
Rukometaši „Selca“ postižu tada i odlične rezultate, u sezoni 1974./75. osvajaju naslov prvaka Regionalne Primorsko-istarske lige (kasnije Hrvatske lige – zapad), a taj rezultat ponavljaju i godinu kasnije kad igraju kvalifikacije za ulazak u viši rang. Međutim, za samo jedan gol su ostali slabiji od karlovačkog „Tekstilca“ i ostali su u regionalnoj ligi, rangu natjecanja u kojem su se najviše zadržali tijekom svog postojanja.
Početkom devedesetih godina slijede događaji koji su bitno utjecali na djelovanje kluba.
Nekolicina igrača sudjelovala je u Domovinskom ratu, a u više su navrata na utakmice igrači dolazili izravno s Ličkog ratišta.
RK „Selce“ je kao prvak 3. Hrvatske lige u sezoni 1991./92. ušao u novoformiranu 1.B Hrvatsku ligu – zapad, što se smatralo najvećim uspjehom u povijesti kluba. Međutim, ta se liga pokazala prezahtjevnom i preskupom pa su Selčani nakon dvije sezone opet zaigrali u regionalnom rangu.
Na djelovanje Kluba značajno je utjecala i odluka da se od 1992. službene rukometne utakmice više ne igraju na asfaltu, pa su rukometaši „Selca“ prisiljeni svoje utakmice igrati u dvoranama izvan mjesta, a od 2003. godine do danas domaćini su u Gradskoj sportskoj dvorani u Crikvenici.
Stalno igranje i izvan Selca jako je utjecalo na igrački kadar koji se osipao, jer je mladih u Klubu bivalo sve manje. Splasnuo je i interes publike, a sve je teže i financiranje Kluba. Unatoč velikom trudu i nastojanju sadašnje uprave Kluba izvjesno je da do novog iskoraka može doći jedino ako se u Selcu izgradi sportska dvorana.
Ne treba posebno isticati što bi sportska dvorana značila za Selce i rukometaše „Selca“, a ne treba ni naglašavati da su Selčani odavno zaslužili takav sportski objekt u svom mjestu.
Ivica Šubat
Fotografije: Andrea Gržičić
