Ratimir Gregurić: "Moj rad na sabiranju historijske građe iz prošlosti Crikvenice i njene uže okolice" (18)

Kamen s latinskim natpisom koji je spasio Gregurić. Odnosi se na gradnju mosta preko Dubračine. 1826. g.

Ratimir Gregurić – 18. nastavak

- Ove sam godine počeo voditi brigu o našim historijskim spomenicima koji su ratom i prisustvom okupatora bili stalno ugroženi. Od kanonika Vičića doznao sam da su Talijani čitave prošle zime ložili peć sa dragocjenim i nenadokmadivim arhivom kaptola modruškoga u kome su se nalazili dokumenti neophodni za poznavanje prošlosti naših vinodolskih škola, jer su dekani novljanski bili decenijama nadzornici vinodolskih škola.
Događala su se i druga uništavanja, što je okupator namjerno činio, da uništi svaki trag našoj kulturnoj historiji. Stari latinski natpis sa kamenog mosta preko potoka Dubračine ugradili su Talijani kao građu u svoj posto di bloco a ustaše ga kasnije bacili u jarak kraj ceste gdje je djelomično prekrit žbukom ležao i čekao da ga opet netko nekuda uziđe odnosno razbije i uništi. Radi ovog kamena pisao sam ja na svoju ruku ravnatelju Muzeja za umjetnost i obrt Vladimiru Tkalčiću i zamolio za općenite upute radi spasavanja i čuvanja starina bilo koje vrste. Prof. Tkalčić pokazao je moje pismo Drž. konzervatorskom zavodu t.j. njegovu konzervatoru dr. Ljubi Karamanu, te je Konz. Zavod upozorio općinu na taj kamen i savjetovao da se sa mnom savjetuju u tom kao i u svim pitanjima radi čuvanja historijskih predmeta. Tako postah neke vrste službena osoba, no dakako da općina nije ni znala ni mogla ozbiljno shvatiti slično poduzeće, jer je stari kamen samo stari kamen i ništa drugo za glupe ljude. Nakon dugog natezanja sa svemogućim Rokom „Žanom“ preniješe mjesni vatrogasci taj kamen kao i jednu pripadajuću malu kamenu piramidu u vrt dječjeg doma, što mi je na moju molbu rado dozvolila č.s. glavarica Adelina Vrbanić. Sada je kamen došao među kulturne osobe te tamo i sada stoji i čeka da ga se restaurira i nekud smjesti. Naročito se dr. Karaman snebivao nad sudbinom kipa sv. Ivana Nepomuka koji je u dva navrata po nalogu općine bio u groblje zakopan i ponovno iskopan te konačno smješten kod ulaza u crkveno dvorište.

I dr. Karaman i prof. Tkalčić dali su mi opširne upute kako treba pojedini predmet opisati u detalje a po mogućnosti i fotografirati ako propadne ili bude ukraden da ga se lakše pronađe, odnosno da ostane od njega barem slika. Radi fotografiranja se obratih na općinu da mi se podjeli Kn 10.000.- radi najpotrebnijih snimaka. Govorilo se da će našim krajem proći četnici koji su već prošli Vinodolom te spalili najvredniju građevinu našeg kraja bribirsku crkvu, pa sam odlučio snimanje odmah provesti. Nagovarao sam načelnika Ivana Cara Pamprlu, no on se nije dao nagovoriti, jer nije imao smisla za sličnu stvar. Srećom se je zauzeo podnačelnik Aleksandar Vičić, što ovdje rado priznajem, te mi je tih Kn 10.000,- odobreno za isplatu. Kako međutim četnici više nisu prolazili, dakle je glavna opasnost minula, ja se nisam htio služiti novcem dobivenim od okupatora, pa ga nisam nikada ni podignuo, uvjeren da će mi naša narodna vlast dati i više kada to bude trebalo. Ne znam u čiju su korist proveli tih Kn 10.000, - morat ću se interesirati, da nije tko strpao u svoj žep!

(nastavak slijedi)

Podijelite