Ratimir Gregurić – 17. nastavak
- Došli su crni dani, trebalo je svake noći biti spreman za put u internaciju, svaki se je čas mogla očekivati najstrašnija nesreća i opasnost. Usto učestale premetačine, pa strah od aviona učiniše da je moj rad malo jenjao. Radnja o školi ležala je u ladici pisaćeg stola, pa sam bio mirniji. Nisam još znao čega da se ulovim. Dadoh se uglavnom na korigiranje radnje, na traženje novih podataka i slično.
Tako stupismo u godinu 1944.
Ove sam godine ponovo uzeo u ruke matice naše župe, ponovo sam se zadubio u te stare knjige koje čovjek može godinama studirati a da ih se nikada ne zasiti, jer uvijek pružaju nove vanredno zanimive podatke. Kako ja u uredu sjedim uglavnom sam jer posla nema pa g. šef kojemu je, kako reče, moje društvo preglupo, traži „inteligentne“ partnere za razgovor, odlazi stalno u dućan Bajina gdje drži javna predavanja o svemu i svakomu tko želi da ga sluša, to se meni pružila prilika da uredovno vrijeme korisno upotrebim. Župnik mi je ponovo pokazao veliku susretljivost, dozvolio mi je naime da pojedine matice nosim kući odnosno u banku, gdje ih podvrgoh temeljitom istraživanju. Naročito sam u tančine pregledao najstariju maticu t. zv. Protokol župe u Kotoru, koja je prepuna zanimivosti svake vrste. Kopao sam i po drugim maticama te uspoređivao sa stališima duša. Još u g. 1943. izradio sam rodoslovnu tabelu roda Stipanić za druga Ljuba Stipanića pa sam tražeći stare članove te obitelji opet štošta našao što mi je sada pomoglo i bilo od koristi. Ove sam godine povadio slične podatke za kolegu Montanarija te prijatelja Ing. Iva Dračića, no sve je to bilo samo u kratkim crtama i netemeljito. Temeljito se pozabavih samo obitelju Brozina no o tome u slijedećoj godini. Prevrćući tako i tisuću puta listove svih starih matica ja sam se u njima snašao kao kakav pop i one su mi postale najbolji i najvredniji pomagač u mojem radu. Teško je uputiti se u te knjige i razumjeti njihov stil i način pisanja, no kad se u to uđe, stvar postaje igrarija.
Uzeo sam ponovno u ruke i stare papire porodice Car, pa sam vadio sve podatke i uspoređivao s onima u maticama, tako sam moj stari posao usavršio, pa kad su teke postale prepunjene i time nečitke odlučih se da ih prepišem što sam ove godine djelomično izveo, te je ono što je prepisano sada uredno i svakome čitko i prema tome za svakoga uprabivo, dok bi se mojim bilješkama teško tko poslužio. Konačno sam ponovno stao voditi evidenciju o poginulim junacima i mučenicima Crikvenice i prikupljati uopće građu o patnjama našeg mjesta i ljudi za četiri godine okupacije. Na žalost tu sam građu par puta uništavao i opet prepisivao a nešto je i mojom nekrivnjom propalo, pa je danas od toga malo ostalo, no neće biti teško obnoviti, jer imam dosta u pameti od toga, a drugo ću lako pronaći jer naše svjetle žrtve zaslužuju da ih se sjetimo i da im za potomstvo uspomenu sačuvamo.
(nastavak slijedi)