Ratimir Gregurić - 13. nastavak
- Istog dana kad je održan sastanak sa prof. Antićem, naime dne 26.XI.1942. predao sam namješteniku OTO-a u sporazumu sa profesorom primjerak za sastav životopisa kojeg sam molio da mi umnoži. Taj je primjerak sastavljen . prema onome kako ga je sastavio književnik Dr. Velimir Deželić st. rođak gđe Šoštarić, a ova ga je ustupila meni. Svakome na koga se obratih prilagao sam takav uzorak za curriculum vitae, no nitko, ama baš nitko, nije ga se držao! U mjesecu studenom napisao sam 10 listova i primio 3 odgovora. Pisao sam bivšim ravnateljima naše škole Ivanu Grohovcu, Ivanu Mallusu, Franu Galiću i Jurju Klobučaru, a od svih je odgovorio samo Grohovac i poslao životopise i fotografiju svoju i svoje supruge koja je prva učiteljica naše škole. Grohovac je u mladosti bio lijep čovjek, pa me čudilo kad mi je stara gđa Barica pričala da je njegova pok. supruga kad ga je prvi puta ugledala rekla „kako je gerd !“. Ipak se je za par mjeseci za njega udala! Grohovčev je odgovor došao tek u g. 1943. Pisao sam nadalje mojem ujaku Ivanu Markoviću u Ravnu Goru da izvidi radi učitelja Sinka koji je služio nakon Crikvenice u Mrkoplju i tamo valjda umro, zatim se obratih na naše bivše katehete Andru Pobora i Lovru Tomašića, zatim na župnika novljanskoga Tomu Vičića i sveuč. prof. dra Dragutina Kniewalda. Od ovih nije odgovorio Kniewald i moj ujo Ivica. Saobraćaj je već u to vrijeme bio loš, često su vlakovi letjeli u zrak, a pošta padala u ruke naših hrabrih Partizana koji su tako dolazili do neprijateljskih vijesti i obavijesti. Po tome što mi moj ujo Ivica nije nikada odgovorio sudim da ni drugi, moguće, nisu moja pisma dobili; ili im se nije dalo da odgovaraju?
Pop Lovro odgovorio je strašno opširno, potanko je opisao svoj život i poslao sliku za zbirku. Kanonik Vičić pisao je također vrlo opširno no ne o sebi već o mnogim domaćim svećenicima a poslao mi je u kasnijem dopisivanju i druge potrebne podatke kao na pr. o prvom ravnatelju naše škole župniku Franji Čikuliću, rodom Novljancu. Mnogo mi je podataka dao preč. Vičić, pa mu ostajem zahvalan! Pop Andre Pobor dao mi je sliku svog strica popa Nikole Pobora uglednog svećenika, našeg nekadanjeg katehete. Pop Andre je najpopularnija osoba cijelog Vinodola, 80-godišnjak , no uvijek veseo i vedar i još „mladić“ kako on sam kaže. Njegove anegdote iz vlastitog života upravo su klasičan humor, pa bi ih trebalo sakupiti. Dosta je spomenuti ono kako je stara nonica na Veliki Petak pred božjim grobom završila molitvu s riječima „Isusiću moj, Bog Te pomiluj“ ili kako je neki čovjek moleći pred križem u tribaljskoj crkvi, sjetiv se valjda na svoju „bolju polovicu“ uzdahnuo „Moj Isuse, moj Isuse, puno si prepatil, ma još više biš bil, da si bil oženjen!“. Pop Andre sipa iz rukava slične doživljaje, a nađe se i paprenijih, koje on samo kad je s popovima u društvu i kad je pred njim dupljak bodulskog vina, priča …
(nastavak slijedi)