Maja Klarić
Nevrijeme subotnjeg popodneva nije spriječilo Crikveničane da dođu u Gradsku vijećnicu na predstavljanje knjige Maje Klarić "Vrijeme badema" u organizaciji Gradske knjižnice Crikvenica. Riječ je o putopisu s hodočašća Camino de Santiago, koji je njena četvrta knjiga nakon triju zbirki pezije.
Uz čitanje zapisa s putovanja i putopisne poezije te prezentaciju atraktivnih fotografija koje je tijekom puta snimila njena sestra Dijana Klarić, putopjesnikinja Maja podijelila je s publikom mnogobroje utiske i vrijedne informacije koje će koristiti onima koji se namjeravaju uputiti na Camino. Nazočnima je Maja poručila da su prvi korak na tom putu već napravili došavši na ovo predstavljanje po izrazito lošem vremenu.
Maji Klarić je za dionicu dugu gotovo 800 km od francuskog Saint Jeana Pied de Port do Santiago de Compostele u Španjolskoj trebalo 35 dana, od toga 32 dana hoda i 3 dana odmora. Put je prešla pješice prateći žute strelice u društvu sestre i trojice prijatelja, od kojih joj je jedan na kraju puta postao dečko, no nema pravila – idu obitelji, organizirane skupine, usamljeni hodači, a neki idu i na biciklima. Drugim riječima, na tisuće ljudi kreće godišnje na jedno od najpopularnijih hodočaća danas. Maja se na put odlučila 2010. godine, nakon fakultetske diplome shvativši ga kao prelazak iz jedne u drugu važnu životnu fazu.
Camino ima tradiciju hodošaća dulju od tisuću godina. Kršćanska hodočašća - Put sv. Jakova - počinju potkraj 8. stoljeća, kada je otkrivena grobnica s tijelom sv. Jakova. Danas se smatra da je apostol pokopan na mjestu na kojem se nalazi grad Santiago de Compostela, točnije na mjestu današnje katedrale u povijesnom središtu toga grada. Prema poganskoj tradiciji Camino je predstavljao putovanje prema zalazećem suncu i bio povezan sa smrću. Hodalo se do kraja svijeta, mjesta Finisterre, do Obale smrti koja izlazi na More tame tj. Atlantski ocean. Maja je prešla i tu drugu etapu dugu dodatnih 100 kilometara, za što joj je trebalo još tri dana.
Prije puta dobro je informirati se o pravcima puta kojih ima nekoliko, a najpoznatija je franuska ruta. Hodočasnički status potvrđuje posebna putovnica koja se pečatira u svakom mjestu u kojem se noći. Prenoćišta su jeftina, svega nekoliko eura dnevno i mogu se koristiti samo jedan dan. Na interentu su dostupni doista detaljni podaci o svemu što vam može olakšati organizaciju puta.
Što motivira ljude na hodošaće koje ustvari započinje kad se zatvore vrata vlastitoga doma? Neki se odvaže iz religioznih razloga, zbog duhovnog ispunjenja, pri životnim prekretnicama, a neki su pak planinari ili obični turisti. Na kraju uz žuljeve dobijete i simboličan suvenir-diplomu, te ono najvažnije – neprocjenjivo duhovno bogatstvo koje vas jača, a nekome i mijenja život.
Sanja Šubat
Fotografija: Elma Dujić