1 - Irina Barac i Tea Rosić
2 - Irina Barac
3 - Irena Krmpotić
4 - Dubravka Car, Irena Krmpotić, Irina Barac i Tea Rosić
5 - Đoni Švarc i Sanja Šubat
Obasjana zrakama zalazećeg sunca, jakovarska Kućica od ribari bila je u petak navečer, 31. srpnja mjestom predstavljanja zbirke pjesama Ivana Blažića „Jakovarski spomenar“ u organizaciji crikveničke knjižnice i muzeja. Knjigu je u sunakladništvu s Gradskom knjižnicom Crikvenica izdala kći Ivana Blažića Irina Barac.
Pjesnik nije više s nama, no ostalo je ukoričeno sjećanje na njegovo djelo, senzibilitet, ljubav prema rodnom Svetom Jakovu, ljudima, jeziku…
O tome zašto je baš ovo mjesto odabrano za predstavljanje knjige pojasnila je kustosica Muzeja Grada Crikvenice Tea Rosić. Naime, Ivan Blažić bio je neiscrpan izvor informacija o prošlosti Jadranova, vrstan kazivač koji je umnogome pomogao da kućica dobije današnji oblik i funkciju, suradnik Muzeja koji je promovirao mjesto i njegovu kulturu putem medijskih istupa…
Ravnateljica Gradske knjižnice Crikvenica Irena Krmpotić koja je vodila kroz pjesničku večer rekla je da je Ivan Blažić, iako po formalnom obrazovanju građevinar, imao izrazitu umjetničku crtu u sebi. Pisao je pjesme na čakavštini koje su izlazile u lokalnim „Primorskim novinama“, a sada su objedinjene u ovoj knjizi. Naglasila je da je ova zbirka pjesama dragocjena jer je njome pjesnik oslikao život, događaje i doživljaje ljudi jednog mjesta kroz tijek vremena, a koji su zauvijek zabilježeni i za sve buduće naraštaje.
Ukupno dvadeset pjesama pisanih jakovarskom čakavštinom i sedam ilustracija čine jedinstveni spomenar koji će svaki zaljubljenik u Jadranovo i lijepu književnu riječ rado prelistati. Zbirka vjerno predočava duh pasanog vrimena oživljujući ljude i lokalitete Svetog Jakova pa su tako pjesme posvećene samom mjestu, supruzi Tonici, noniću Ivanu, nonama Ursi i Ulijani, Paškvalu Jurotiću-Paškvaliću, Piju i njegovoj lanterni, barba Mati Danunciju, ženama ribaricama iz Svetog Jakova, šegrtima, zidarima, haharima, sandolini, Piškeri, Modrićevoj vili, tuneri, staroj ribarskoj kućici, jedrilici te tipičnim primorskim obilježjima poput bonace ili sivoga kamika. U zbirci su zabilježene i izvorne čakavske riječi s prijevodom na književni standard, što će olakšati snalaženje čitateljima koji nisu izvorni čakavski govornici.
Ivan Blažić često je slikao na platnu, uglavnom primorske motive našeg podneblja, ribarske kućice i lanterne, masline, morsko podmorje, galebove. Neke slike korištene su kao ilustracije u ovoj knjizi, a za izdavanje ih je pripremio i digitalno obradio Raul Barac.
Ovu lijepu spomenarsku knjižicu uredila je kći Irina Barac, za tisak pripremio Neriz iz Jadranova, a grafički oblikovala Dubravka Car koja je s nazočnima također podijelila impresije i inspiraciju koja ju je vodila pri oblikovanju ove nostalgične knjige. Pjesnikova kći i sunakladnica zbirke Irina Barac živi u Engleskoj, ali je našla vremena i sredstava da zaboravu otme pjesničku i likovnu ostavštinu svoga oca. U emotivnom obraćanju nazočnima ispričala je kako je tekao put od rukopisa do knjige, da je time ispunila očevu želju, te da je sigurna kako će je Jakovari rado povremeno prelistati i vraćati joj se. U to ime svima nazočnima poklonila je primjerak knjige kao uspomenu na ovu večer.
Stihove iz zbirke kazivale su Irina i Irena, a ovu sentimentalnu večer koja je bila zamišljena kao hommage liku i djelu Ivana Blažića nježnim zvucima klasične gitare obojio je vrsni glazbenik Đoni Švarc.
crikva.hr