U Ledenicama, na krajnjem jugoistočnom dijelu Vinodola, nalazila se je od polovice 16. st. stalna carska vojna posada kao dio obrambenog sustava i štit od turskih napada ne samo na Vinodol već i na Rijeku, Istru, Gorski kotar i dalje. Ledenice su u dugom vremenskom razdoblju bile prve na braniku obrane Vinodola i stoga su opravdano smatrane njegovim „ključem“.
Od 1577. godine pa sve do Zrinsko-Frankopanske urote najveći je dio Vinodola (od Grobnika do Bribira) u posjedu Zrinskih. Glavni centar i uvozno-izvozna luka njihova feuda postaje Bakar kamo se seli i administracija. Oživljavanjem prometa i trgovine te ekonomskim razvojem zaleđa, uz Bakar, posebno se razvijaju i ostale vinodolske luke, naročito Kraljevica gdje Zrinski polovicom 17. st. grade velebno i lijepo zdanje kaštela. U bakarskoj, i ostalim vinodolskim lukama, najvažnija trgovačka roba bila je: drvo, sol, vino, stoka, smokve, žito, riba, zatim željezna roba (iz rudnika i talionice željeza u Čabru) itd. „S druge strane, preko vinodolskih luka uvozila se kolonijalna roba: skupocjeni začini, južno voće, slatka talijanska vina, staklo, majolika i slične trgovačke dragocjenosti“.*
Na većini je puteva između primorske i kontinentalne Hrvatske zbog sukoba s Turcima tada promet i trgovina bio onemogućen ili jako otežan. Nadzor nad jedinim slobodnim komunikacijama između vinodolskih luka i zaleđa imali su Zrinski koji su obavljali i najveći dio hrvatske trgovine u drugoj polovici 16. i u 17. st. Istodobno, stanovništvo Vinodola ne može osigurati svoju egzistenciju poljoprivrednom proizvodnjom pa se počinje baviti prijevozom tereta uz istovremeno plaćanje rente feudalcu. Vrlo je vjerojatna pretpostavka da naziv „Kirci“, kako se danas često imenuju Vinodolci, potječe iz toga doba kada se je stanovništvo intenzivnije počelo baviti prijevozničkom djelatnošću odnosno kirijašenjem.
----------------------------------
*M. Kruhek: „Vinodol od knezova krčkih do Zrinsko-Frankopanske urote“ u „Prošlost i baština Vinodola“, Zagreb, 1988. godine
