Bernardin Frankopan je nakon bitke na Krbavskom polju 1493. postao svjestan snage turske vojske i opasnosti koja prijeti Vinodolu (upravo 1493. iz Modruša pred Turcima bježi u Novi biskup Kristofor i njegov kaptol).
Stoga Bernardin, od kraja 15. st., pa sve do svoje smrti 1529., a da bi pojačao obranu i spriječio turske prodore, gradi na kutovima postojećih kaštela (u Grobniku, Bakru, Hreljinu, Driveniku, Grižanama, Novom i Ledenicama) okrugle kule, a naselja dodatno učvršćuje zidinama. No Bernardin, uz vojni aspekt, djeluje i na kulturno-prosvjetnom polju što se naročito vidi na dogradnji i izgradnji brojnih kapela i crkava u Vinodolu u istom razdoblju.
Nakon njegove smrti Vinodol prelazi u vlast njegova unuka Stjepana Frankopana Ozaljskog. Prema Ugovoru o međusobnoj pomoći i nasljedstvu 1544. isti Stjepan iskazuje namjeru predati svoja imanja i gradove sinovima svoje sestre Katarine, koja se udala za Nikolu Zrinskoga. Konačno, Stjepan Frankopan, koji je ostao bez potomstva, svojom oporukom 1572. potvrđuje da „sve svoje gospodstvo, gradove i sela i sva pristajališta, mala i velika, koliko pri moru toliko ovde na Hrvatih“* ostavlja poslije smrti svojim nećacima Jurju, Krsti i Nikoli Zrinskom.
Smrću Stjepana Frankopana Ozaljskog 1577. sva imanja i posjedi Frankopana u Vinodolu i Gorskom kotaru prelaze u ruke Zrinskih no i dalje su odnosi između dvije velikaške obitelji bili zategnuti. Nesuglasice između Frankopana i Zrinskih rješene su 1580. godine sporazumom kojim je Tržaška loza Frankopana od Zrinskih dobila, uz neke posjede u Gorskom kotaru, i Novi u Vinodolu.
Veći dio Vinodola ostao je u vlasti Zrinskih sve do Zrinsko-Frankopanske urote 1671. godine. Djelovanjem Zrinskih odvijaju se velike promjene na polju gospodarskog razvoja, graditeljstva, kulture i pismenosti. Jednako tako, za vrijeme njihova vladanja, Vinodol se bolje prometno, gospodarski i politički povezuje sa drugim dijelovima Hrvatske.
---------------------------------
* I. Kukuljević Sakcinski, Acta Croatica I, Zagreb, 1866. godine