Glagoljica u Vinodolu
Uporaba glagoljice, koja se je već u 12. st. ustalila na otoku Krku, kasnijom uspostavom vlasti krčkih knezova u Vinodolu utječe na jačanje glagoljaške prakse i na tom području. Jaki poticaj razvoju glagoljice bilo je pismo pape Inocenta IV. senjskom biskupu Filipu 1248. g. kojim je, na biskupovu molbu odgovorio pozitivno, i dozvolio uporabu glagoljice. „Otpisom Inocenta IV. zaključeno je vrijeme kada je Rim na našim prostorima glagoljicu trpio – sada je našao razloga da je potpomaže i potiče. Zato u krug glagoljaša uključuje i biskupa i njegov kaptol, dakle najučenije ljude toga vremena.“*
Vinodol je područje bogatog glagoljaškog djelovanja od polovice 13. pa sve do 17. st. Jedan od najvažnijih i najstarijih hrvatskih pravnih spomenika pisan glagoljicom je Vinodolski zakon iz 1288. g. Iz 14. st. datiraju glagoljaški fragmenti liturgijskih rukopisa i prijepisi zemljišnih sporova. Dio vinodolske glagoljaške baštine su brevijari i misali te svećeničke propovijedi (najveći dio tih dokumenta čuva se u Hrvatskom državnom arhivu i u Arhivu Hrvatske akdemije znanosti i umjetnosti).
Za razvoj hrvatske glagoljske pismenosti u Vinodolu osobito su značajni pavlini, naročito nakon osnivanja pavlinskih samostana u Crikvenici i na Ospu u Novome. Uz crkvu, veliku zaslugu za razvoj glagoljaštva imaju krčki knezovi Frankopani, koji su i osnovali prije spomenute pavlinske samostane. U Vinodolu (Bribir, Novi, Belgrad, Grižane, Drivenik, itd.) postoji čitav niz glagoljskih natpisa i epigrafskih glagoljskih spomenika u vezi sakralnih objekata. Jednako tako postoji veliki broj darovnica, presuda, oporuka, kupoprodajnih ugovora i ostalih dokumenta pisanih na glagoljici. Te je dokumente većinom obradio Ivan Kukuljević Sakcinski u zbirci Acta Croatica (Listine Hrvatske).
„Iako je glagoljaštvo važna sastavnica hrvatske kulture i jedna od odrednica hrvatskog identiteta, institucionalni odnos prema ovoj baštini još je uvijek nedostatan, a nije se promijenio ni osamostaljenjem hrvatske države. Ne postoji sustav evidencije glagoljskih spomenika niti njihov potpuni katalog, a rijetki su i oni spomenici koji su zaštićeni kao kulturno dobro upisom u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.“**
--------------------------------
* M. Bogović: „Vinodol i njegova crkva od Vinodolskog zakona do naših dana“, Rijeka 2015.
** Ž. Bistrović: „Glagoljaška baština Vinodola“ u „Czriquenica 1412. život i umjetnost Vinodola u doba pavlina“, Crikvenica 2012.
