Vinodolske komunikacije u Srednjem vijeku
Glavna srednjovjekovna komunikacijska poveznica Vinodola prostirala se u smjeru sjeverozapad – jugoistok i povezivala je sjedišta tadašnjih općina. Većina tih puteva egzistira i danas. Od Grobnika, preko Sv. Kuzma, put se spušta prema moru do Bakra, otkud obalom zaljeva dolazi do Bakarca, pa se diže prema Križišću. Nakon toga, središnjim dijelom doline cesta ide preko Dola, Drivenika i Triblja, gdje skreće uzbrdo ulijevo i podno strmih sjevernih Vinodolskih obronaka nastavlja prema Belgradu i Grižanama, kada se nakon prijevoja počinje spuštati prema Bribiru. Zanimljivo je da stariji Vinodolci i danas taj dio, gdje cesta dosiže najvišu točku između sela Saftići i Kričina na granici između katastarskih općina Grižane i Bribir, nazivaju toponimom „Granica“ ili „Straža“. Put zatim od Bribira nastavlja prema Novom i dalje uz more prema Senju.
Uz ovaj osnovni komunikacijski pravac postoji i više sporednih koji su spojeni s ovom glavnom prometnom vezom. Neke od tih sekundarnih poveznica su: Trsat - Draga - Bakar; Hreljin – Praputnjak – Bakar, Hreljin – Bakarac; Drivenik – Sv. Jakov/Jadranovo; Tribalj - Dramalj/Sv.Jelena; Tribalj – Stranče – Crikvenica; Crikvenica – Kotor – Barci; Crikvenica – Zoričići – Šarari; Selce – Bribir (preko Barbare i Sv. Jurja); Novi – Zagon – Ledenice; itd.
Manje važni putevi i staze vodili su i prolazili duž cijele obale uz more između Novoga i Kraljevice područjem koje je definirano nazivom Zagorje. I danas se područje zapadno od Novoga naziva Zagori, a isto je tako poznato da je Zagorje bilo staro ime za područje današnjega Dramlja. Vrlo je zanimljivo da ova naša „Vinodolska“ Zagora (Zagorje), za razliku od Dalmatinske Zagore, leži uz more u priobalnom pojasu.
Kada Primorci starosjedioci nekom kraju daju ime Zagora (Zagorje) u pravilu se to odnosi na gospodarski i politički manje važno područje. Stoga možemo zaključiti da je u srednjem vijeku, u doba nastanka lokalne toponomastike, dolina imala veći značaj od priobalnog dijela. Okrenutost žitelja Vinodola poljoprivredi, ratarstvu i stočarstvu naglašava primarnu važnost plodne doline u odnosu na obalu. More u gospodarskom smislu (ribolov, pomorstvo, trgovina, itd.) dobiva na značaju tek od 15. st. nadalje.