Vinodol je u razdoblju od 1225. godine (od kada krčki knezovi, kasnije Frankopani, upravljaju Vinodolom) pa do 1449. godine (kada je obavljena dioba kojom je Vinodol podijeljen među braćom) bio jedinstveno područje. Teritorijalno je Vinodol tada činilo devet općina: Novigrad, Ledenice, Bribir, Grižane, Drivenik, Hreljin, Bakar, Grobnik i Trsat. Između nastanka Vinodolskog zakona 1288. godine i 1323. godine taj se je broj povećao na 11 općina, budući se tada javljaju općine Kotor i Belgrad.
„Grižanska se općina podijelila na tri dijela: Grižane, Kotor i Belgrad. Postoji mišljenje da su Kotor i Belgrad postojali i prije kao zasebne općine, no s time se ne možemo složiti jer:
1) u Vinodolskom se zakonu izričito govori o svim gradovima, o cijelom Vinodolu i to na više mjesta,
2) obje općine leže u srcu Vinodola i nemoguće je da bi ispadale iz njegovog teritorijalnog pojma, što bi se moglo pretpostaviti za periferne općine,
3) Grižane pri donošenju zakona predstavlja 6 predstavnika što je najveći broj delegata za jednu općinu, dakle radi se o gusto naseljenoj općini, u kojoj je moglo doći do separatističkih težnji.
Ovim je općinama ostala zajednička luka u Crikvenici, a i veoma slični uvjeti života. Belgrad je zapremao zapadni, Grižane centralni, a Kotor jugoistočni dio bivše grižanske općine“.*
O razornom potresu koji je tada pogodio Vinodol u jednoj ispravi pisanoj glagoljicom 1323. godine u Belgradu piše: „I v to vrime biše gospoda na Vinodoli knez Fedrik Duimov sin i knez Vid Žanov sin, i v to vrime tresiše se zemla va Vinodoli i v Otoci i gradi se razvalivahu, i bihu ljudi pečalni na veliko“.**
Frankopanskom diobom na Modrušu 1449. godine jedinstveni gospodarski i politički prostor Vinodola razdijeljen je na način da je Stjepanu pripao Grobnik, Nikoli Grižane, Dujmu Ledenice, Ivanu Hreljin i Drivenik, dok je najveći dio Vinodola pripao Martinu: Trsat, Bakar, Kotor, Bribir i Novigrad.
--------------------------------
*V. Gvozdanović: „Vinodolski teritorij i njegova prostorna organizacija“, Zagreb 1968.
**Đ. Šurmin: „Hrvatski spomenici“, 1898.
