Poslije Zrinsko-frankopanske urote i tragičnog kraja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana 30. travnja 1671. u Bečkom Novom Mestu, Habsburgovci ostvaruju svoju prevlast u Hrvatskoj i Ugarskoj, a Hrvatsko primorje dolazi pod ingerenciju bečkoga dvora. Zapljenom imanja Zrinskih i Frankopana istovremeno su preuzeti svi primorski posjedi i luke što je u direktnoj službi merkantilističke politike Beča. Vinodol i Gorski kotar potčinjeni su austrijskoj komori koja je držala zrinsko-frankopanska imanja do polovice 18. st. Najvažnija posljedica komorske vlasti u Primorju je, gledajući Hrvatsku u cjelini, gubitak izlaza na more.
Upravo je austrijski dvor, ostvarujući svoju vjekovnu težnju, izlaz na more želio kapitalizirati daljnjim razvojem gospodarstva, ali kočnica toga razvoja bio je nedostatak dobrih komunikacija između mora i unutrašnjosti.
Karlo VI, došavši na austrijsko prijestolje, jako se zauzeo za razvoj trgovine i prometa, glavnih pokretača državnog gospodarstva koje je bilo iscrpljeno i osiromašeno dugotrajnim ratovima. Gospodarska politika Beča trebala se je temeljiti na prijevozu robe iz žitorodnih područja panonske nizine do sjevernog Jadrana, najprije Dunavom, Savom i Kupom do Karlovca, a odatle kopnom do mora. Stoga car zaključuje da je nužno što prije povezati Jadran sa zaleđem.
Karlo VI koji je bio na prijestolju od 1711. do 1740. započinje 1726. g. graditi cestu od Karlovca (završetak plovnog puta Kupe) do Bakra i Rijeke. Cesta je njemu u čast nazvana Via Carolina Augusta ili Karolinska cesta. Antun Matija Weiss, carski potpukovnik, bio je glavni graditelj Karoline. On je 1736. predao caru izvještaj o novoj cesti koja je tada bila red završetkom. Između ostalog „izračunao je da se cijeli put cestom može prevaliti za oko tri dana, uz besplatnu ispašu i jeftinu hranu za konje“.*
Za vrijeme vladavine Karla VI (1711.-1740.) i njegove kćeri Marije Terezije (1740.-1780.) gospodarsko-politički utjecaj Beča svoje je ishodište imao u načelima izravne intervencije države radi unaprijeđenja trgovine i prometa odnosno gospodarstva u cijelini. Temeljem tih smjernica nastala je polovicom 18.st., na obali od Trsta do Karlobaga, jedinstvena upravna oblast Austrijsko primorje, podređena trgovačkoj intendanci u Trstu, koja je pak bila podređena dvorskom trgovačkom vijeću u Beču. Na taj način sve su se vinodolske luke našle u Austrijskom primorju, „pod kapom“ Beča.
----------------------------------
*L. Černicki, S. Forenbaher: „Starim cestama do mora“, Zagreb, 2012. godine