Drugi dokument je također zanimljiv iako mu nedostaje prva strana. Govori o zakupu samostanske zemlje te običajima i pravnim propisima koji su se pritom primjenjivali. Na prvoj strani koja nedostaje vjerojatno je opisno određen položaj zemlje koja se daje u zakup kao i podaci o stranci korisniku zakupa. Druga strana počinje s nabrajanjem uvjeta koje je zakupnik dužan ispuniti.
Prvo mu se stavlja u obavezu da zemlju svake godine ore i gnoji kako ne bi izgubila od svoje plodnosti. Zatim se traži od njega da na istoj zemlji nasadi trsje kako bi se dugoročno povećala vrijednost zemlje. Kao treće zabranjuje se dijeljenje zemlje među nasljednike nego pravo zakupa prelazi samo muškom nasljedniku ("… da jednomu od muskoga hereda osztaje i na senszki spol da nima osztati ..."). Pošto zakup nema vremenskog ograničenja očito su pavlini željeli da imaju kontrolu nad korisnikom zakupa, a to se željelo postići zabranom podjele zemlje i nasljeđivanjem prava zakupa samo od jednog muškog nasljednika. Dalje se zabranjuje prodaja, i bilo kakvo otuđenje zemlje. Kao peto određuje se iznos najma i to proporcionalno od visine uroda sa zemlje u visini jedne četvrtine, dok zakupnik za sebe zadržava tri četvrtine uroda. To je doba kada slabe feudalni odnosi pogotovo u Vinodolu gdje su feudalni gospodari razvlašteni od centralne vlasti i pogubljeni. Kmetovi se pomalo oslobađaju starih obveza bilo kroz vojnu službu bilo kroz otkup od tlake, a od prije je postojao povlašteni sloj oslobođen obaveza prema feudalnom gospodaru zbog raznih službi koje je obnašao (satnici, suci, graščici i dr.).[i] Zakupnik koji se javlja u osobi Ivana Kostrenčića sigurno nije bio kmet pošto je obnašao sudačku dužnost.
U tekstu se posebno nabrajaju poljoprivredne kulture od kojih se plaća najam. Na prvo mjesto dolazi grožđe (plod od terszja), zatim masline, razno voće te zatim povrće: broskva, merlin, repa, i ostalo. Posebno se napominje ako bi neko drvo bilo staro i neplodno da to pripada kloštru "za dervarinu".
Tko ne bi izvršavao uvjete iz spisa prijeti mu se prokletstvom prema papinskoj buli. U Hrvatskom državnom arhivu nalazimo među ostalim dokumentima pavlinskih samostana u Crikvenici i Novom Vinodolskom i prijepis bule Pavla II kojom papa potvrđuje oporučnu odredbu kneza Martina Frankopana u korist pavlina te prijeti ekskomunikacijom onome tko bi posizao za darovanim dobrima. Papinska bula potječe iz 1467. godine.[ii] Laszowski spominje isti takav legat kneza Martina potvrđen u buli iz iste godine za samostan trsatskih franjevaca.[iii] Znači da formulacija "Polak Papinszke bule pod proklesztvo "nema samo formalno značenje nego i potvrdu u stvarnom dokumentu. To potvrđuje i posebnu brigu koju su pavlini vodili o svojim arhivskim dokumentima koji su im stalno bili od koristi radi prisizanja raznih svjetovnih gospodara za pavlinskim posjedima.
Dalje se u spisu navodi ako samostan želi preuzeti zemlju natrag mora zakupniku platiti tri četvrtine ulaganja u zemlju. Tim ulaganjima smatrala se sadnja dugogodišnjih kultura kao trsja ili maslina. U slučaju da zakupnik ne ispunjava gore spomenute uvjete otac prior može zemlju vratiti u samostanski posjed ili dati novome zakupniku.
Dokument od 7. srpnja 1737.
Crikvenički samostan posjedovao je mnogo zemlje i ovakav zakup bio je način da od svoje imovine stekne prihod za izdržavanje samostanske zajednice. I drugi dokument je dan u vidu dozvole (slobodnog lista) u kojoj se spominju ugovorne strane sa svojim obvezama i pravima. Dokument je datiran sa 7. srpnja 1737. godine prema bilješci R. Gregurića koji je to prepisao iz izvornika. Kao zakupnik se spominje Ivan Kostrenčić a potpisali su za samostan Andrija Parschianin prior te Franciscus Zandonatti prior. Obadva potpisnika su priori što ne protuslovi pošto se možda radilo o priorima raznih samostana (Novi, Crikvenica) čime se željelo samo pojačati vjerodostojnost potpisanog dokumenta.
Bilješka na trećoj strani, datirana 13.ožujka 1743. godine (Anno Dny 1743. Dies 13. Marty) govori također o zemlji koja je oduzeta udovici Bari Janković koja se nije držala dogovora pa je samostan iskoristio svoje pravo i zemlju dao novom zakupniku Ivanu Kostrenčiću. U tekstu se spominje i Ivan unuk Ivana Kostrenčića. Uspoređujući podatke iz rodoslovnog stabla obitelji Kostrenčić[iv] može se pretpostaviti da se radi o zabuni jer 1743. godine Ivan Kostrenčić nije imao unuka nego sina Ivana (rođen 1728.). To upućuje na moguću zabunu jer pater Martin Loppensteiner očito nije poznavao prilike u mjestu što odaje i njegova funkcija provincijala, te je zabunom napisao unuk umjesto sin. Zabuni je doprinijela i razlika u godinama između oca (73 godine starosti) i sina (15 godina starosti). Iz načina pisanja bilješke i teksta vidi se da je riječ o strancu koji slabije zna hrvatski što odaje i njegovo prezime.
Navedeni dokumenti su također izvor za jezična istraživanja. S obzirom na jedinstveni sustav obrazovanja kod pavlina u dokumentima nalazimo grafiju koju je donio Pavlinski zbornik 1644. [v] Ne želeći ulaziti u stručna jezična pitanja samo bih napomenuo da je u obadva dokumenta dosljedno riješeno pisanje veznika "i" grafemom "y" (preglašeni ipsilon), što u ranijem Pavlinskom zborniku nije slučaj. Kod tuđica upotrijebljenih u tekstovima javljaju se grafemi s drukčijim glasovnim vrijednostima nego kod hrvatskih riječi. Tako se na primjer za glas "s" u hrvatskom upotrebljava grafem "sz" a u tuđici "Evangielski" to nije slučaj. Isto nalazimo u riječima provincie, provincial i confinant gdje u hrvatskom imamo grafem "cz" za glas "c".
Zbog točnije interpretacije kod pravnih odnosa koriste se strani latinsko-talijanski termin: heredi – nasljednici; confinant et patista – susjed zakupnik, testament – oporuka, malioramento – ulaganje, poboljšanje.
Iz dokumenata je vidljiva briga pavlina za imovinu koja im pripada i koju su stekli raznim darovanjima kroz stoljeća. Kako su veličine posjeda i razne djelatnosti nadilazili njihove mogućnosti da obavljaju sve te poslove, pavlini su, pogotovo u kasnijim stoljećima svojeg boravka u Crikvenici, davali u zakup većinu svojih dobara. S naturalnim prihodima od zakupa za koje se vidi da nisu bili mali trgovali su ili ih koristili za vlastite potrebe. Može se reći da su uz feudalne gospodare Zrinske i Frankopane do njihove tragedije, pavlini bili značajni poduzetnici koji su znali unapređivati gospodarenje svojim dobrima. Tome je doprinio i njihov skroman način života prema redovničkim pravilima koja su u prvi plan stavljala rad i molitvu.
[i] Usporedi prema Ivan Barbarić: Grižane u doba feudalnih društvenih odnosa, Vinodoski zbornik 3, Crikvenica 1983
[ii] Hrvatski državni arhiv Zagreb, Pavlini Crikvenica br. 6, Kukuljević Acta Croatica, arh.br. XLVI
[iii] Gorski kotar i ….
[iv] Podatke sam dobio od Nikice Kostrenčića iz Crikvenice
[v] Pavlinski zbornik 1644 – Faksimilni pretisak , HAZU, Globus , Zagreb 1991