1 - Paulo Grozdek karijeru nastavlja u Poljskoj
Mladi crikvenički rukometaš Paulo Grozdek nakon dvije godine igranja u riječkom „Zametu“ karijeru nastavlja u Poljskoj, gdje će igrati za MKS Handball Kalisz klub iz istoimenog grada koji će od ove sezone nastupati u najjačoj poljskoj rukometnoj ligi.
S obzirom na to da su Paulu tek 22 godine (rođen je 5.3.1995.) transfer u Poljsku može se smatrati sjajnim dometom, pošto je poljska Superliga jedna od najjačih rukometnih liga na svijetu.
Grad Kalisz u kojem će Paulo nastaviti igračku karijeru udaljen je od Crikvenice 1.082 km i smatra se najstarijim gradom u Poljskoj. Kalisz je podjednako udaljen od tri velika poljska grada – Wroclawa 118 km, Lodza 123 km i Poznana 145 km i broji oko 105.000 žitelja.
Kako je došlo do transfera u Handball Kalisz pitali smo Paula nakon jutarnjeg treninga u crikveničkoj Gradskoj sportskoj dvorani?
- Nakon dobrih igara u dresu „Zameta“ u EHF kupu dobio sam ponude od nekolicine klubova, a nekako najkonkretnija je bila kluba iz Poljske. S njima me spojio moj prijatelj Antonio Pribanić na čiju sam preporuku stupio s u kontakt s Poljacima i dogovorio suradnju na godinu dana, s mogućnošću produženja ugovora. Od budućih suigrača znam golmana Edina Tatara iz BiH s kim se čujem i informacije koje imam o novom klubu su jako dobre. Znam da je nekad tu igrao proslavljeni poljski internacionalac Jaška i da u gradu vlada odlična rukometna atmosfera s obzirom na ulazak u najjaču ligu.
Kada odlaziš u Poljsku i kako doživljavaš odlazak u Kalisz?
- Radujem se odlasku u novu klub i jedva čekam da se priključim novim suigračima. U Poljsku odlazim 20. srpnja i nastojat ću doći maksimalno spreman na prvo klupsko okupljanje. Sada treniram dva puta dnevno svakoga dana s trenerima Slavkom Križovanom i Darkom Jeličićem i praktički sve sam podredio tome da čim bolje krenem u novi rukometni izazov.
Kad si počeo igrati rukomet i kako je tekla tvoja rukometna karijera?
- Počeo sam igrati u prvom razredu osnovne škole, u RK „Crikvenica“, a prvi mi je trener bio Darko Jeličić. Nakon toga moja generacija je nekoliko sezona nastupala za RK „Bribir“ pod vodstvom pok. Darija Stipeča, a onda smo opet kao mlađi kadeti igrali za „Crikvenicu“. Za seniore sam počeo igrati kad je trener bio Željko Čagalj, a onda sam bio suigrač mnogim odličnim rukometašima od kojih sam puno naučio i koji su mi puno pomogli na ulasku u seniorski rukomet. Spomenut ću Saršona, Erstića, Šunjića, Montanarija, Hrvatina, Perčina, Pećinu, Lušića, Čupića, a kasnije u „Zametu“ posebno Hrvatina i Uzelca. Pet sezona sam igrao za „Crikvenicu“ da bi 2015. prešao u „Zamet“ gdje sam odigrao dvije uspješne sezone. Koristim priliku da zahvalim svima koji su mi pomogli u dosadašnjoj igračkoj karijeri, od trenera pa do suigrača. Posebno ću naglasiti da iz „Zameta“ odlazim u vrlo dobrim odnosima sa svima i mogu reći da sam ponosan što sam bio dio te momčadi.
Zanimljivo je da si dok si igrao za „Zamet“ bio i redovno zaposlen?
- Da, po struci sam geodetski tehničar i dvije sam godine radio u riječkom katastru. Sada ću se naravno posvetiti samo rukometu i nastojati izgraditi čim bolju sportsku karijeru.
Osim rukometa koje su još tvoje preokupacije, što te još zanima?
- Zapravo imam jako malo slobodnog vremena uz svakodnevne treninge, pa i nemam nekih posebnih aktivnosti. Slobodno vrijeme najviše provodim s djevojkom Ivom s kojom sam u prilično ozbiljnoj vezi. Odem malo na more, nađem se s prijateljima na piću i tako to … Pratim sve sportove, posebno njemačku Bundesligu, simpatiziram „Rijeku“ i sve crikveničke klubove.
Pitanje o crikveničkom sportu i rukometu ostavili smo za kraj, što Paulo o tome misli?
- Žalosti me sve ovo što se dešava oko mog bivšeg kluba. Moje je mišljenje da je Grad Crikvenica premali da bi imao tri seniorska muška rukometna kluba i da bi možda bilo bolje napraviti jedan klub koji bi se mogao vrlo brzo vratiti na grane na kojima je „Crikvenica“ nekad bila. Crikvenica je grad rukometa s bogatom rukometnom tradicijom i kvalitetom, što potvrđuje i činjenica da vrhunski rukomet uz mene igraju Kristijan Bećiri, Moreno Car i Jadranko Stojanović.
Nadam se da će se ova situacija razriješiti na najbolji način, a kao dobar primjer vidi se rad u Ženskom rukometnom klubu „Murvica“. Imaju dobru upravu, odličnog trenera s kojim su igračice očito „kliknule“ i rezultat je tu.
Za 14 dana Paula očekuje novi izazov u rukometnoj karijeri gdje mu želimo puno uspjeha, a izvjesno je da će i MKS Handball Kalisz odsad u Crikvenici imati puno navijača i simpatizera.
Ivica Šubat