Do sada sam Crikvenicu poznavala kao tipično ljetno odredište – šetnice, plaže, gužve i turisti, no ovaj vikend, kroz manifestaciju Moja mala kala, upoznala sam je iznutra – onakvu kakva je bila u pričama moje none.
Kale su se pretvorile u pozornicu života, s mirisima djetinjstva, zvukovima klapa i otvorenim srcima domaćih ljudi. U jednoj od kaleta, uz domaću palentu s bakalarom i čašicu vina, Bojan Pilaš iz Športskog ribolovnog društva "Lovrata" iz Dramlaj rekao mi je: „Mi smo tu već 60 godina – i napokon imamo priliku pokazati našu tradiciju svima." Prolazeći pored radionica i štandova, osjetila sam kako svaka osoba dodaje dio sebe ovome događaju. Vesna Gršković iz Foto kluba Crikvenica sa smiješkom mi je rekla: „Volim ovaj šušur. Sve se nekako posloži – domaća hrana, ručni radovi i stari prijatelji."
Svaka kala skriva neku novu priču uz pjesme koje spontano započnu i preliju se i kroz cijeli grad. Duh zajedništva najviše se osjeti među domaćima, koji, kako kaže Darko Pečuvčić, „inače prolazimo jedni pored drugih kao uz telefonski stup, ali uz ovakav događaj mijenjamo stare navike.“
U tim trenucima, među mirisima friganih srdela i smijehom koji se prolama kalama – postaje jasno da Moja mala kala nije samo povratak tradiciji, već i početak novih odnosa. Jer Crikvenica ovih dana nije samo grad, ona je živi organizam satkan od ljudi i starih uspomena.
Jedan od najposebnijih trenutaka bio je susret s Vesnom Kušan koja je otvorila vrata svoje kuće i rekla: „Moji unuci su odlučili napraviti radionicu uz natpis ‘Moja mala kala – veliko srce’. Mislim da je to sve što trebate znati o ovom događaju." I doista – srce je ono što se najviše osjeti ovih dana. Jer kako je rekao Dean Domijan: „Ovo nije samo događaj. Ovo je naš fundament. Tu smo odrasli, i sada to vraćamo gradu."
Ako danas prođete kroz Crikvenicu, možda ćete na trenutak osjetiti kako je vrijeme stalo – kako mirisi, priče i susreti brišu granicu između prošlog i sadašnjeg. I na kraju moram pitati kuma: „Brancin, ćeš ća platit?“
Josip Antić: „Ovo je trebalo i prije napravit jer ovo su kale. Stara kala je stara Crikvenica, a više nije Crikvenica što je bila Crikvenica jer malo ljudi ima domaćih.“
Vladimir Stojčić: „Moja mala kala je jako dobra ideja koja nas spaja s prijateljima koje dugo nisam vidio. Kale se pretvore u pravo druženje domaćih, a stranci se malo čude ča je to.“
Daniel Koletić: „Moja mala kala povezuje tradiciju, domaće ljude i upoznaje goste s tradicijom te nudi jako veliku perspektivu novog širenja. Oduševljen sam s projekcijom na zidu filma o Crikvenici.“
Ivan Murn: „Crikvenica je skučena u kalama nema lokala i konobe te ne žive tijekom godine i tuda ta ideja da u par dana udahnemo život starim kućama jer kale su najljepši dio grada.“
Tomislav Rogović :„Ovo je pojam staroga načina živote, a najzanimljivije od svega svima su otvorena vrata i svakome možeš ući u kuću.“
Marina Pauković: „Lijepa manifestacija koja nas podsjeća na naše djetinjstvo kada smo svi jurili po kalama i igrali se na mjestima koja su danas puna ljudi.“
Nikola Udovičić: „Ovaj događaj je fantazija i treba nam više puta godišnje da se ovo ponovi. Crikvenica poprimi jedan predivan starinski izgled u ovim danima.“
Tekst: Lea Dugandžić
Foto: Vita Dugandžić