Nikica Sečen
Nagrada Grada Crikvenice 2018. za iznimna postignuća i značajan doprinos iz područja socijalne skrbi i humanitarne djelatnosti, na prijedlog Osnovne škole „Zvonka Cara“ i Udruge „Sretniji grad“, pripala je Nikici Sečenu.
Po struci diplomirani socijalni pedagog defektolog, Nikica Sečen, jedan je od idejnih začetnika programa „Sretniji grad“, pokretač inicijative „Zdravi grad - Grad Crikvenica“ te ravnatelj i reformator Dječjeg doma „Izvor“ Selce, kojeg je, u skladu sa suvremenim tendencijama u području socijalne srbi, preobrazio u Centar za pružanje usluga u zajednici „Izvor“, čiji su korisnici sada cijeli Grad i njegova okolina. Pribrojimo li tome i činjenicu da je Nikica Sečen jedan od najzaslužnijih aktera priče koja je Gradu Crikvenici priskrbila titulu „Grad prijatelj djece“, dolazimo do zaključka da je Komisija za dodjelu priznanja s pravom Nikici Sečenu jednoglasno dodijelila Nagradu.
No, krenimo ispočetka.
Nikica Sečen rođen je u Novom Vinodolskom 1959. godine. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Crikvenici, nakon čega u Zagrebu upisuje Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. Fakultet je završio u roku te se odmah po završetku fakultetskog obrazovanja, 1982., zapošljava u Centru za odgoj „Rijeka“ na dijagnostici djece s problemima u ponašanju. Za spomenutu ustanovu kaže kako je bila jedna od najboljih te vrste u okvirima bivše države te kako mu je pružila odlično iskustvo:
- To je bilo moje dragocjeno iskustvo, tih prvih 10 godina struke jer sam imao prilike učiti uz krasne učitelje, krasne ljude. U životu ti učitelji nisu samo roditelji. Bitni su ti ljudi koje gledaš sa strane, koje vidiš, koje upoznaš. Tamo sam stvarno imao što vidjeti i naučiti. Naučio sam da u našem poslu moraš biti bezuvjetno zainteresiran za klijenta. Jedino iz te pozicije možeš nekome pomoći. To je način života. Ljudi koji ulaze u te 'pomagačke' poslove, moraju znati da ne ulaze u klasičan radni odnos. Ulaziš u proces, u nečije tuđe živote, kojima ti moraš biti pri ruci. Moraš bit nevjerojatno puno zainteresiran za klijente i oni to osjete. Ne smijemo im pružiti osjećaj da smo samo došli odraditi svojih 8 sati. Ljudima koji žele više napraviti od običnoga, 8 sati dnevno nije dovoljno. Za nešto više treba više vremena. Nitko nije ostavio trag, a da je radio svoje klasično radno vrijeme.
Iz Centra odlazi nakon 10 godina rada, 1992., na vlastitu inicijativu i zbog vlastitih svjetonazora, kada je vođenje ustanove krenulo u smjeru koji mu se nije svidio:
- Počela su kadroviranja na političkoj osnovi, što mi se nije dopalo. Moja stranka su posao, struka, znanost i zainteresiranost i mislim da uloge stručnjaka ne bi trebale biti vezane za politiku, niti bi politika trebala odlučivati tko će biti ravnatelj neke ustanove ili škole ili bilo čega., naglašava Sečen Dodaje, kako u suprotnom možda nikada ne bi otišao iz Centra za odgoj „Rijeka“, ali danas mu je drago zbog toga jer ga je taj potez odveo prema novom životnom iskustvu. U razdoblju od 1992. do 1997. bio je zaposlen u Domu za djecu i mladež „Kraljevica“ Oštro, koji je tada djelovao u sklopu Osnovne škole „Kraljevica“. Prve dvije godine radio je kao defektolog s djecom s poteškoćama u razvoju, za što kaže da mu je, iako nije njegova bazična struka, pružilo neprocjenjivo iskustvo:
- Kada vidiš tu borbu i želju djece da se integriraju, njihovu volju za život, naučiš puno o ljudima. Kada radiš s djecom s teškoćama u razvoju, puno radiš na sebi. Onda ti sve predrasude nestanu.
Sljedeće tri godine rada u OŠ „Kraljevica“ vraća se svojoj primarnoj struci i osniva Odjel za djecu s organsko uvjetovanim poremećajima u ponašanju, u sklopu kojega je surađuje i s dvije osnovne škole u Crikvenici te osnovnim školama u Bribiru, Triblju i Novom Vinodolskom. Sečen kaže kako je njegova misija bila učiniti školu ugodnim mjestom. Smatra kako bi u svakoj školi trebao biti zaposlen stručni tim – psiholog, socijalni pedagog i logoped. Oni bi, prema Sečenovim riječima, bili inicijatori odgojnog aspekta u školama, čime me bi se djeci moglo bolje i kvalitetnije pomoći da prevladaju probleme.
Godine 1997. Nikica Sečen javlja se na natječaj za mjesto ravnatelja tadašnjeg Dječjeg doma „Zagreb“ Selce. Ustanova je nosila taj naziv još od 1918. kada ju je Grad Zagreb osnovao. Postavši ravnatelj, Sečen u Domu zatiče situaciju koja ga je, kako kaže, podsjećala na scene iz romana „Oliver Twist“. Polako i strpljivo kreće u reformu i promjenu koncepcije, koja je u početku podrazumijevala postupno smanjivanje broja djece, vizualno i funkcionalno poboljšavanja uvjeta života te djece kao i uvođenje stručnih zaposlenika. Tri godine nakon dolaska na čelnu funkciju, Sečen odlučuje promijeniti ime ustanove. Na sastanku zaposlenika, jedna od odgajateljica, Dragica Mudražija, predložila je naziv „Izvor“, s čime su se svi složili te tako ustanova mijenja naziv u Dječji dom „Izvor“ Selce. Istovremeno kreću intenzivnije promjene u načinu rada. Djeca su u domu ostajala sve do kraja srednje škole, a ne samo do kraja osnovne, što je bila dotadašnja praksa. Također se, u suradnji s Gradom Crikvenicom, uvodi i koncept stambenih zajednica. Riječ je o stanovima u kojima bi mladi ljudi, štićenici doma, boravili od završetka srednje škole do navršene 21. godine života, kako bi se naučili životnim vještinama, odgovornosti i samostalnosti:
- S Gradom Crikvenicom imam odličnu suradnju. Prate nas od 2005. i plaćaju najam za stambene zajednice za djecu u Crikvenici. Crikvenica je, po mom mišljenju, jedan od najbolje pokrivenih gradova u Hrvatskoj po pitanju socijalne skrbi. Ni jedan grad u Hrvatskoj nema ovoliki broj socijalnih usluga kao Crikvenica i na to možemo biti ponosni. Djeca s teškoćama u razvoju u inkluziji su od vrtića te kroz osnovnu i srednju školu. Crikvenica je vrlo socijalno osjetljiv grad, premrežen s modernim socijalnim uslugama., smatra Sečen.
Reforma se nastavlja 2008. godine s uvođenjem poludnevnog boravka, preventivne socijalne usluge koja se pruža djeci iz rizičnih obitelji, a s kojom se nastoji spriječiti odlazak djece u ustanove. Od 2015. Dječji dom mijenja funkciju te postaje Centar za pružanje usluga u zajednici „Izvor“ Selce koji nudi usluge poludnevnog boravka, organizirano stanovanje uz sveobuhvatnu podršku za djecu i mlađe punoljetne osobe, savjetovanje i pomaganje obitelji, podršku udomiteljstvu te preuzimaju dio posla „Centra za pomoć u kući Grada Crikvenice“ što uključuje kuhanje i dostavu obroka osobama starije životne dobi.
Iste godine kada postaje ravnatelj Dječjeg doma, Sečen u suradnji s Andreom Bačić Pavat pokreće program savjetovališta za djecu, mlade i obitelji „Sretniji grad“. Danas je to Udruga za poticanje psihofizičkog zdravlja djece, mladeži i odraslih „Sretniji grad“, koja djeluje kao besplatno savjetovalište te u sklopu udruge vode i klub liječenih ovisnika. Također je i voditelj projekta „Zdravi grad – Grad Crikvenica“, projekta koji holistički pristupa problemu zdravlja s idejom jačanja mentalnog zdravlja, unaprjeđivanja uvjeta za ostanak mladih, promicanja važnosti zdrave prehrane i rekreacije te unapređivanja skrbi o starijima u zajednici. Sve dosad spomenute aktivnosti, uvelike su pridonijele tome da se Grad Crikvenica 2016. godine okiti titulom „Grad prijatelj djece“.
Nikica Sečen ističe kako bez podrške supruge Ivane i stručnog tima s kojim radi i surađuje svih ovih godina, ne bi bilo moguće postići sve spomenute promjene, ali ni dobiti ovo priznanje:
- Činjenica da sam dobio Nagradu Grada Crikvenice čini me sretnim. To je neko priznanje i meni, ali i ovoj ustanovi i ovim ljudima jer ja bez tih stručnih timova ne bih mogao sve ovo postići. Ovo je moj osobni angažman, trud i znanje, ali naravno da ne bih mogao bez ljudi koji slično misle kao ja i koji uvijek imaju dobre, nove ideje za napredak. Od svojih najbližih suradnica istaknuo bih Hanu Rižovski Delogu, voditeljicu Odjela za podršku udomiteljima i organizirano stanovanje, te Ivanu Azinović Vukelić, voditeljicu Odjela za poludnevni boravak.
Veoma ste angažirani i u poslu dajete 100% od sebe. Ostaje li vam uz sve to slobodnog vremena?
- Posao zahtjeva puno emocionalnog angažmana, racionalnosti i znanja, ali u potpunosti me ispunjava. Zaljubio sam se u njega od prvog dana. Naravno da mi je nakon svega potrebno i slobodnog vremena za opuštanje. Prije sam igrao puno tenis, sada malo manje. Jako mi je važna je priroda. Ako nešto volim to je planinarenje i boravak u prirodi sa dragim prijateljima, a najviše sa suprugom Ivanom. Mislim da je otići u prirodu besplatna terapija za svakoga. Nakon pola sata u prirodi sigurno ćeš se bolje osjećati i relaksirati. Po majčinoj strani sam iz Grižana, a po očevoj iz Gorskog Kotara, tako da imam stare kuće i u Grižanama i u Gorskom Kotaru. Tamo volim odlaziti i to su moja mjesta uživanja. Volim Gorski Kotar i ljeti se više puta okupam na rijeci Kupi nego u moru. Nema puno ljudi, a samo je sat vremena vožnje odavde. Bez gužve, bez traženja i plaćanja parkinga, bez stresa. Čude me ljudi koji dolaze na odmor u gradove, u gužvu., za kraj dodaje Sečen.
Lea Knežević
Fotografije: Maja Pađen
