Ime Neven Barac dobro je poznato va našemu kraju. On je kantautor z Grižan, napol Grižanac, napol Crikveničan. Ono ča morda ne znaju si, je da Neven živi z ženun i dvoje dice, dela va željezariji, a za glazbu govori da mu je hobi.
Neven Barac sinonim je za dobro raspoloženje, jedan od retkih, a ujedno i najmlađi, kantautor na čakavici va našemu kraju. Na pitanje zač nima više kantautori na ovimi prostori, Neven odgovara da imamo puno vrsnih muzičari, KUD-ovi su iznjedrili puno izvrsnih glazbeniki ki su fantastični interpretatori, ali kad triba napravit neč svoje, nastavlja Neven, to je vela kočnica. Upravo va tomu, Neven vidi svoju prednost.
Muzikun se počel bavit još va mladosti. Va osnovnoj školi je pisal pjesmice, tancal va folkloru, sviral tamburice, a poslije je 10 let pival va klapi „Tić“. Najviše je sviral uz oca. Otac ga je naučil sost gitaru i s njin je puno nastupal. Tata z tamburun, a Neven z gitarun zajedno su činili „Duo za široke mase“. Nazvali su se tako, prisjeća se Neven, jer su stvarno svirali sve – od narodne, zabavne do rock glazbe. Tako je Neven došal va kontakt z publikun.
Veli preokret va glazbenon smislu dogodil se kad je otkril čari našeg domaćeg zajika:
- Počel san se više i više pisat pisme na čakavici. Leta 2000. san prvi put nastupal va Grižah va domu s pjesmun „Himna žlahtini“. To mi je bila prva pisma s kun san javno nastupil tako da mi je sad već 18 let da nastupan i pivan., govori Neven.
Inspiraciju za pjesme nalazi va svakodnevnomu životu. Va pjesmami glazba i stihovi nastaju istovremeno:
- Klikne ti va glavi neki stih, onda zameš gitaru i uglazbiš ga. Riči same dolaze. Ni jedna moja pjesma ni izmišljena. Jedan del mora bit fiktivan, ali uglavnon je sve z realnoga života i ljudi se prepoznaju va mojimi pjesmami.
Prije nego je počel pisat pjesme na čakavski, pisal je na standardu. Ljubavne pjesme lakše piše na standardu, a motive ki se tiču ovoga kraja, ljubavi prema zavičaju i društvene tematike, tu se bolje snalazi na čakavskon. Piše on i danas na književnon, ali govori da se s takovimi pjesmami teško probit na tržištu, jer je tržište prevelo. Unatoč tomu, čvrsto se odupire „komercijali“. Puno ljudi ga, govori Neven, nagovara da napravi neku „veselicu“, ko Jole ili Koktelsi, ali njemu su draže pjesme ke nose poruku i toga se misli držat i va budućnosti.
Kad se zavrtel "Sufit" se skupa se okrenulo
Va suradnji s Roberton Grubišićen, Neven Barac 2015. izdaje prvi CD, na komu se našla i svimi dobro znana pjesma „Sufit“. Naglašava kako mu je familija bila vela podrška va semu, ali i prijatelji:
- Ive Jeličić je bil jedan od glavnih ki me potakal da gren snimit CD jer ča se mene tiče to ne bi nikad zišlo va javnost. Inače san samozatajan, skroman. Uvik san si mislel dal' to ča vredi. Međutim, kad se „zavrtel“ taj „Sufit“ onda se sve to skupa okrenulo.
Nakon toga došal je poziv Andreja Baše za sudjelovanje va revijalnon dijelu festivala "Melodije Istre i Kvarnera" z skladbun „Sufit“, ka je postigla veli uspjeh. Sljedeće leto ponovno je nastupal na MIK-u i to va dvi uloge – ponovno va revijalnon dijelu, ali i ko jedan od natjecatelji s pjesmun „Divan“.
Va Fužinami je dvi leta za redun sudjeloval na međunarodnon glazbenon festivalu „Music and poetry fest“ i oba puta osvojil nagrade. Neven Barac more se pohvalit i z uspješnin sudjelovanjimi na „ČAnsonfestu“. Prvi put na ton je festivalu nastupal s pjesmun „Kruh zi sedan kor“ i pjesma je bila jako dobro prihvaćena.
Ovo leto ponovno je nastupil na spomenuton festivalu, ali s još većin uspjehun. Pjesma s kun je nastupal, „Čovik“, osvojila je prvu nagradu publike. Priča o tome kako je „Čovik“ nastal počinje s Nevenovin sudjelovanjen va humanitarnoj akciji za Tea Jelenovića 'z Klimna. Akcija se zvala „Teov put do prvog koraka“, a za tu priliku izdana je zbirka pjesam' va koj su sudjelovali svi pjesnici z našega kraja (Crikvenica, Novi, Grižane) i saki je dal po dvi pjesme. Jedna od njegove dvi pjesme je bila „Čovik“. Tako su nastali stihovi jedne od njegovih najdražih pjesmi. Glazba je nastala neč kasnije, kad je Neven, nakon nesriće, ostal prikovan leto dan za postilju. Jedino ča je mogal je svirat gitaru. Istovremeno je zapal va stvaralačku krizu i počel uglazbljivat već postojeće stihove i tako je uglazbil pjesmu „Čovik“. Humanitarni karakter i osobna nesrića ka mu je prominila pogled na glazbeno stvaralaštvo, rezultirali su pobjedničkun pjesmun.
- Ja san s tun pjesmun došal na festival, ne sa željun da osvojin nagradu, nego da osvojin publiku. Sanjal san kako će publika prihvatit pjesmu kad zapivan „ljudi budimo ljudi“, da će to ipak va ljudimi probudit čovika. Kad san zišal na pozornicu i otpival prva tri takta, osjetil san energiju publike. Osvojil san nagradu ko najbolji kantautor i prvu nagradu publike za najbolju pjesmu. To je velo priznanje jer to nisu bili samo moji ljudi, Kirci. To su ljudi 'z cele regije, Kvarnera, Istre. Pol njih me ni poznalo. Shvatil san da mi ni dovoljno samo ispričat priču kroz pjesmu i onda san počel pisat pjesme ko ča je „Čovik“. Pjesme ke nimaju puno riječi, ali imaju jaku poruku. Želin napravit CD s pjesmami ke imaju minimalističke aranžmane, s maksimalno dva instrumenta, ali da šalju poruku jer mislin da to ljudimi triba. Glazba je jedan medij ki lahko dojde do ljudi.
Nastupi mu nikad nisu bili napor. Nevenu to predstavlja veselje, priliku da se druži i upozna nove ljude. Od glazbenih uzori ističe Arsena Dedića, Tomu Bebića, Darka Rundeka, Ibricu Jusića i Đorđa Balaševića. Veće zadovoljstvo mu je kad je on sam zadovoljan s pjesmun i onen ča je napravil, nego kad dobije nagradu.
Z druge strane, nagrade su, ističe Neven, ipak jedno velo priznanje radu:
- Dok god ne dobiješ tako neč, vavik se pitaš dal' je to ča delaš dobro.
Neven već ima puno planovi i ideji za budućnosti. Želja mu je objavit zbirku pjesam, ke nisu uglazbljene, a ke već dugo čekaju va ladici da ugljedaju svitlo dana. Osim toga, planira ponovno poslat pjesmu na MIK, s željun da ga osvoji, već ima ideje za sljedeći „ČAnsonfest“, ali va prvom planu mu je vavik familja.
Lea Knežević
