Najbolje pročitano u drugoj polovici 2020. godine

Kako se približavamo kraju 2020. godine, tako je stiglo vrijeme i za pregled naslova koji su mi se posebno svidjeli kroz proteklih šest mjeseci. Potrudila sam se birati raznolike žanrove te dati priliku i domaćim i stranim književnicima. Naravno, opet sam imala problema sa skraćivanjem popisa knjiga, pa donosim malo veći broj naslova s nešto manje detalja no prošli put. Pa krenimo!

Prve dvije knjige na koje vam želim skrenuti pažnju (a ako ste čitali prethodne kolumne mogli ste već pročitati nešto više detalja o njima), jesu Mali kafić u Kopenhagenu i Mali hotel na Islandu autorice Julie Caplin. Već po naslovima možete vidjeti da nas obje knjige vode na putovanja, a glavne junakinje su ženske osobe koje su zbog profesionalne situacije primorane na promjenu boravišta. Zahvaljujući njima upoznajemo Dance i hygge koncept, kao i otvorene te komunikativne Islanđane, ali i prirodne ljepote njihovih zemalja. Ovo su prije svega knjige za opuštanje, donose zanimljivu i brzu radnju, sadrže dozu romantike te mame osmijeh na lice. Osim toga, kroz naizgled opuštenu priču, autorica se bavi i nekim ozbiljnijim temama koje će vas motivirati na dublja i dulja promišljanja.

Slijede knjige Medvedgrad i Mi protiv vas autora Fredrika Backmana. I o njima sam već pisala pa sada neću duljiti. Medvedgrad je gradić usred šume čiji su stanovnici usredotočeni samo na hokej, nemaju razvijen turizam, rudnike ili industriju, samo veliku nezaposlenost, hladnoću i tamu. Hokej je jedina stvar koji održava grad na životu, sva događanja vezana su za njega i bez njega vjerojatno ne bi bilo niti grada, a nitko od stanovnika ne bi bio isti bez tog sporta. Kroz prvi dio priče o Medvedgradu upoznajemo njegove stanovnike te pratimo situacije koje su dovele do jednog kobnog događaja. Nastavak donosi priču o životu stanovnika Medvedgrada nakon tog događaja, donosi neke nove junake, ali neke nam i oduzima. Izvrsno izgrađeni likovi, napeta i zanimljiva priča, životne situacije, neizvjesnost i rečenice „iz budućnosti“ koje daju naslutiti u kojem smjeru je život odveo glavne junake samo su neki od razloga javljanja moje neizmjerne ljubavi prema radu ovog autora. Ovo nisu posljednje Backmanove knjige o kojima ću pisati u ovom pregledu.

Svibanjske ruže autorice Dot Hutchison nastavak su trilera Vrt leptira. Ubojstvo već na prvim stranicama za mene obično znači da slijedi jako dobra priča, a upravo to se dogodilo s ovom knjigom. Pojavljuje se serijski ubojica koji svakog proljeća ubije jednu djevojku i detektivi mu ne mogu nikako ući u trag. Radnja je jako zanimljiva, kvalitetna, napeta i neizvjesna, a autorica nam pruža uvid u razmišljanja ubojice, pratimo njegov način ubijanja, razloge, posvećenost odabiru cvijeća (svaka žrtva okružena je novom vrstom cvijeća), itd. Radnja je više usmjerena na period nakon počinjenih zločina, trud detektiva da pronađu ubojicu, njihovu nervozu i napetost jer su bespomoćni, a ubojica samo što ponovno nije napao. Cijela priča koja se veže za serijskog ubojicu te obred koji on održava je miljama daleko od one Vrtlarove, on je još uvijek nenadmašiv. Ako volite malo drugačije knjige, nad kojima bi se većina zgražala, preporučujem vam i knjigu Vrt leptira.

Radnja romana Izgubljeno pismo autorice Jillian Cantor smještena je na dva kontinenta, prati dva potpuno različita razdoblja i ljude drugačijeg načina života. Jedna radnja događa se tijekom 1989. godine u Los Angelesu i prati djevojku Kate koja je u naslijeđe dobila očeve marke, a druga radnja odvija se daleke 1939. godine gdje i počinje priča s markama. Mladi šegrt Kristoff živi i radi u Austriji kod majstora gravera. Njegov život mijenja se u Kristalnoj noći, nakon koje je prisiljen gravirati marke za Nijemce. Kroz knjigu se izmjenjuju poglavlja iz ova dva udaljena razdoblja, no niti jedno od njih nije manje zanimljivo i uzbudljivo. Brojne pouke mogu se izvući iz ove životne i teške priče, primjerice da nismo uvijek u mogućnosti upravljati svim događajima u svom životu i potrebno je što prije osvijestiti si to te izvući najbolje od onoga što je pred nama, premda to bila neka naizgled nepremostiva prepreka. No, nije sve tako crno u vezi ove knjige, u njoj možete pronaći malo romantike, velike ljubavne priče, obećanja, nade, ponovne susrete te vjeru u nove šanse i sretne završetke.

Zbirka pjesama Divlje iskre autorice Nikite Gill jednostavno je čarobna, moćna i veličanstvena. Autorica kroz svoje pjesme šalje brojne poruke svima nama, daje nam snagu i motivira nas da ustanemo i borimo se za ono što uistinu želimo, da stanemo na kraj svemu što nam u životu ne predstavlja čisto neizmjerno zadovoljstvo. Odražava našu moć, vjeru, otpor i sposobnost da nakon svake nesreće koja nas zadesi ustanemo još veće i snažnije. Zbirka nam između ostalog poručuje da će djelić nas živjeti zauvijek i da naš trag nikada neće biti u potpunosti izbrisan, da moramo biti hrabre i optimistične čak i kada se sve oko nas urušava i izgleda nam kao da nema izlaza, da čak i kada se čini da nas nitko ne voli mi same sebe moramo najčvršće zagrliti i najviše voljeti jer kako bi drugačije netko mogao znati kako nas voljeti, da uvijek moramo ustati i reći što nam je na umu i ne dozvoliti nekome da nam krade našu slobodu i da sve loše što nam se dogodi nosi sa sobom i nešto dobro, nešto od čega ćemo postati bolje i jače. Uvjerena sam da vam ova veličanstvena zbirka može pružiti puno toga, samo joj dajte šansu. Konzumirajte je u malenim količinama, dajte vremena riječima da pronađu put do pravog mjesta u vašem srcu i mislima

S malo poezije završavam prvi dio popisa. Nadam se da ste uživali u čitanju te pronašli neki naslov koji odgovara vašim ukusima. Želim vam sretne blagdane, puno uspjeha u nadolazećoj 2021. godini, ali i puno dobrih knjiga!

Podijelite