Putnički brod „Titanic“ u to doba najveći brod na svijetu (dužina 269 m, širina 28 m, visina 56 m), isplovio je 10. travnja 1912. godine na svoje prvo putovanje iz britanske luke Southampton prema New Yorku s oko 2.200 putnika i članova posade. Među njima je bilo i 30 Hrvata, koji su bili putnici u trećem razredu. Nakon četiri dana plovidbe, u noći 14. travnja, „Titanic“ je udario u santu leda, a nekoliko sati kasnije, brod koji je smatran nepotopivim, potonuo je i odnio oko 1.500 života. Preživjele putnike spasio je brod „Carpathia“, a od 30 Hrvata, spašeno je njih troje, dok ih se je 27 utopilo. U narednih nekoliko dana iz Atlantika je izvučeno 328 tijela. Nažalost, 119 tijela moralo je odmah biti sahranjeno u moru, dok ih je 209 prevezeno u kanadsku luku Halifax, gdje su sahranjeni svi koji nisu mogli biti vraćeni svojim obiteljima. Malo je poznato da je među 27 stradalih Hrvata bilo četvoro mladih ljudi iz Bribira i to tri Čora iz sela Kričina i jedan Dika iz sela Podgori, poljoprivrednici i zidari.
Stradali su:
- Bartol Čor, Kričina 37, (35 g),-
- Ivan Čor, Kričina 45, (27 g),
- Ludoviko Čor, Kričina 42, (20 g.) i
- Mirko-Zvonimir Dika, Podgori 54. (17g).
Ta tragedija zavila je u crno četiri bribirske obitelji u kojima su djeca izgubila očeve, roditelji sinove, žene muževe, a svi skupa glavne oslonce i uzdržavatelje. Nakon što su obitelji 27 nastradalih Hrvata podnijeli odštetne zahtjeve njima je kao nasljednicima odnosno pravnim sljednicima isplaćena određena pomoć (od „White Star Line“ vlasnika „Titanica“, fonda za pomoć britanskih novina „Daily Telegraph“, švicarskih iseljeničkih agencija iz Basela i St. Gallena, itd). Uz odštetu nasljednicima je isplaćen i iznos američke glavarine i nepotrošene pristojbe za željezničke vozne karte do odredišta, a predani su im i novac i predmeti koji su nađeni na tijelima stradalih. U Hrvatskom državnom arhivu čuva se predmet s odštetnim zahtjevima obitelji nastradalih putnika „Titanica“.
