Mirjana Klement piše otkad zna za sebe, a poezijom se počela baviti već u 5. razredu osnovne škole. Do sada je izdala dvije zbirke pjesama – „Trag postoli“ (2013.g.) i „Zauzdana čežnja“ (2018.g.). U svojim stihovima Mirjana njeguje čakavsko narječje, a Crikvenica, grad u kojem je rođena, odrasla i živi, čest joj je izvor inspiracije. Županijska lučka uprava Crikvenica prepoznala je njene težnje da kroz pjesme sačuva domaći izričaj i sjećanje na Crikvenicu te ju je predložila za godišnju Nagradu Grada Crikvenice 2018. za područje kulture, s čime se Komisija za dodjelu priznanja jednoglasno složila, a Gradsko vijeće Grada Crikvenice donijelo odluku o nagradi.
Pisanje poezije njen je način izražavanja. Kaže kako nikad ne sjedne ciljano za stol, s namjerom da napiše pjesmu, već joj to jednostavno dođe u trenutku inspiracije. Kada nađe pogodnu riječ ili osobu, pjesma nastane za čas; potreban je samo trenutak. Inspiraciju za pjesme nalazi u svemu, u običnim stvarima koje je svakodnevno okružuju:
- Sve me more inspirirat. Neki cvetić va prirode, jugo, bura, unuče, prijatelji … tako obični događaji. Ne mora to bit niš posebno. Samo mi 'frcne' onako.
Mirjana dodaje kako se nekad zna probuditi usred noći te zapisati rečenicu-dvije, od kojih kasnije stvori pjesmu. Jednom kada je pjesma napisana, više ju ne dorađuje i ne mijenja, što njene pjesme čini iskrenim, neposrednim i životnim:
- Ono ča mi je na duše, to napišen. Moje pjesme, to san ja, dodaje Mirjana.
Koliko je pjesama napisala, više ni ne broji. Kaže, da je sakupila sve napisane pjesme, od kojih su mnoge spremljene na tavanu, po ladicama i cijeloj kući, mogla je dosad objaviti barem 6 zbirki pjesama. Naglašava, da je po njenom, nikad ih ne bi objavila. Pjesme predstavljaju njen život pretočen u strofe i stihove te su kao takve vrlo osobne i nije ih lako podijeliti s javnošću i na taj način ogoliti dušu. Obje dosad objavljene zbirke objavljene su na poticaj i inicijativu njenih prijateljica, Marije Gračaković, umirovljene profesorice hrvatskog jezika, i Ksenije Car-Ilić, bivše ravnateljice Gradske knjižnice Crikvenica. Najdražu pjesmu nema, već su joj sve njene pjesme jednako drage. Zanimljivo je, kako sama kaže, ni jednu svoju pjesmu ne zna napamet.
Mirjana piše na čakavskom narječju, ali i na standardnom hrvatskom jeziku. Za čakavski ističe da joj dođe prirodno. To joj je materinji izričaj te kada misli na čakavski, piše na čakavski. S druge strane, dodaje kako se ipak lakše izražava na standardnom hrvatskom. Smatra da je to zato što se čakavsko narječje uvelike promijenilo od vremena kada je ona bila dijete te ne želi da njene pjesme, zbog izbora riječi, djeluju arhaično. Želi da ih svi mogu razumjeti, interpretirati i poistovjetiti se s njima. No, ipak češće odabire čakavski, kako se ne bi zaboravio i kako bi bio zapisan u knjigama. Naposljetku, to je naša starina i dio kulturnog identiteta koji valja sačuvati za buduće naraštaje.
Na jesen izdaje novu knjigu. Ovog puta riječ je o zbirci proze, točnije legendi i bajki vezanih za crikvenički i vinodolski kraj. Priče su to koje je čula putem narodne predaje još u djetinjstvu te ih je sada odlučila zapisati:
- Va Matkovićeh je vavik bilo jako puno nonic i navečer su sve sedele na skalinu i pripovidale te priče. Bilo nas je čopor dece va ulice i mi smo sedeli uz njih i slušali. Nadan se da će bit to jedna lipa knjiga ku će moć none čitat svojoj dece za laku noć.
Mirjana Klement po struci je slastičarka. Dugo je radila u ugostiteljstvu, a zadnjih 10 godina prije mirovine radila je kao kuharica u Osnovnoj školi Zvonka Cara. Te godine koje je provela okružena djecom i u kontaktu s njima, pamti kao najljepše razdoblje radnoga vijeka. Danas je ona veoma aktivna umirovljenica, majka dva sina i nona troje unučadi. Do prije nekoliko godina bila je članica Planinarskog društva „Strilež“, ali sada joj vikendi uglavnom prolaze u druženju s unucima. Uživa u izrađivanju figurica i dekorativne keramike od gline i pečenju kolača.
- Ja san, recimo, suradnik u sjeni seh događaje va Crikvenice. Penzići me obavezno zovu da njin pečen kolači, da njin delan od gline figurice za izložbe, za prodaju ili za pokloni. Kad su kakove događanja, promocije i slično ni jedna ne projde da ne donesen košić kolači. Obavezno za Ivanju donesen kad se pali kres. Nosila san kad je bilo Svjetsko nogometno prvenstvo kod Čakija pa smo dilili ti kolačići i bilo je velo veselje.
A dece va Dječjen vrtiću „Radost" san pričala legende i bajke, a i onu glavu Malika, ča špija zi murvice, isto san ja napravila.
Od brojnih hobija i interesa posebno je izdvojila ronjenje. Kaže kako joj je plivanje dosadno, ali zato joj ronjenje s maskom predstavlja veliki užitak. Zimi često šeće uz more jer joj, kaže, ponekad odgovara samoća. Također voli brati i pripremati gljive, a pohvalila se da poznaje 13 različitih vrsta, koje je upoznala kroz edukativne radionice u organizaciji PD „Strilež“ te kroz čitanje brojnih knjiga o gljivama.
Nagrada Grada Crikvenice jako ju je iznenadila jer nije očekivala da netko misli da su njene pjesme toliko vrijedne. Puno joj znači što su se nekom toliko dopale da ju je odlučio predložiti kao kandidata za ovo priznanje. Posebnu zahvalu stoga je uputila Mariju Kružiću, ravnatelju Županijske lučke uprave Crikvenica, za kojeg kaže da ga se sjeća još iz njegovih osnovnoškolskih dana. Mirjana Klement za kraj dodaje kako će joj Nagrada biti poticaj da i dalje nastavi pisati i objavljivati poeziju.
Lea Knežević