Ovo je priča o jednom dobrom čovjeku, galebu kojem je nadjenuo ime Marko i njihovom dugogodišnjem prijateljstvu. Prijateljstvo između ptice i čovjeka i nije nešto neobično, kao što nije neobično ni da galebovi prate ribare kako bi se izborili za koji zalogaj hrane, komadić ulovljene ribe ili ješku. No, kada galeb, koji inače baš i nije poznat po pitomosti, dolazi kako bi čovjeku pravio društvo, a ne iz nekog drugog povoda, onda je to priča koju vrijedi zabilježiti.
Prijateljstvo je to koje dobri čovjek Milan Balač za sve koji ga znaju Mile i galeb Marko održavaju već više od tri-deset godina. Da biste ovu priču doživjeli u potpunosti trebali bi je čuti dok Mile priča o svom neobičnom prijatelju i vidjeti smiješak koji mu preleti licem kada mu se u misli vrati neka od brojih anegdota iz njihova tri desetljeća dugog druženja.
Milan Balač rođen je 1946. godine. U Crikvenicu se doselio kao dvadesetdvogodišnjak i većinu radnog vijeka radio je kao vozač crikveničkog Doma zdravlja. Poznat je i kao glazbenik koji je mnoge večeri provodio po hotelima i terasama kafića svirajući sa svojim bendom. Danas je Mile vitalan, energičan i svestran umirovljenik. Iako je u mirovini, nikada ne miruje, a ono što ga posebno veseli je ribarija. Ako vremenske prilike dopuste na moru je svaki dan po nekoliko puta i kaže kako bez mora ne bi mogao živjeti.
„Devedesetih, pred sam rat, kupio sam barku. Bio je predivan dan. Kraj osmog mjeseca. Ja dođem negdje ispod Omorike, ješkan parangaliće. Dan se bližio kraju, ali još sunce nije bilo do kraja zašlo. Odjedanput dođe galeb, sleti na provu, mirno sjedi i gleda me kao da je milijun godina sa mnom. Od toga dana i od tog momenta nikad više nisam išao na more da nije on išao sa mnom. To je nevjerojatno." - kazuje Mile.
Tako je započela njihova priča koja traje i danas. Tijekom tog prvog susreta Mile nije dao galebu hrane, ali galeb se svejedno nastavio vraćati na barku kad god bi Mile isplovio iz luke.
„On kao da me čeka i dežura. Kada se probudim u ranu zoru za na ribariju i krenem prema trgu gdje mi je vezana barka, moj Marko već je ondje, oblijeće barku...“
Tome smo i sami svjedočili. Mile nas je poveo do svoje barke u crikveničkoj luci i zaista, njegov galeb je bio tamo i čekao. No, Marko se nije približavao jer je, priča nam Mile, jako oprezan kada su nepoznati ljudi na barki. Tada ne sjedi na provi ili na kabini već leti nekoliko metara iznad barke, ali uvijek je negdje u blizini. Naviknuo se jedino na njegovog sina i zeta, koji mu se često pridruže u ribariji, pa njima galeb čak jede i iz ruke.
Prepoznao bi Mile uvijek svoga galeba Marka, ne samo po tome što je malo krupniji od ostalih galebova koje viđa, već i po ‘motima’ i posebnoj komunikaciji koju su razvili kroz godine. Kad Mile sjedi u tišini na svojoj barci i lovi ribe ili lignje, galeb ga izaziva svojim glasanjem kao da ga doziva i potiče na razgovor.
Iskoristi Marko svaku priliku da ukrade koju ribu ili ješku: „Jednom dok sam bacao sidro prije ribolova, okrenem se i imam što vidjeti – moj Marko sjedi na motoru s tri sardele u kljunu. A jedva sam ih nabavio za ješku, možda ih je ukupno bilo 15. Kažem ja njemu ‘pa Marko, jel’ to moguće?’ .
Kada su lignji u pitanju, priča je već drukčija. Dogodilo je jednom da je lignja pošpricala Marka i otad čim vidi da Mile počinje povlačiti panulu, odmah shvati o čemu se radi i odleti. Ne dolazi Marko uvijek sam, već ponekad dovede i svoju družicu. Mile kaže kako bi o Marku i njegovoj curi mogao ispričati cijelu jednu posebnu priču.
„Već se u ovo vrijeme on počne njoj pomalo udvarati. Prepusti joj ješku – ja bacim njemu, a on se izmakne da njoj da."
Naš galeb i njegova družica zajedno su već četrnaest godina i kada netko dođe blizu nje, nastane rat. Prisjeća se Mile kako je jednom naišao drugi galeb, naočigled veći od Marka i toliko su se ‘zakačili’ da je i on morao intervenirati kako bi ih rastavio. Bila je to ljuta borba – „ovaj je jači, a Marko je doma“.
Nedavno mu je prijatelj rekao da ga Marko zasigurno prati i kući te da malo obrati pažnju. I zaista. Sa svog je balkona Mile vidio i čuo Marka kako ga doziva s krova susjedne kuće. Uistinu se Marko vezao za svog prijatelja pa kada je Mile bio mjesec dana u bolnici, strahovao je kako će galeb bez njega. No, njegov sin bi povremeno obišao galeba pa je Marko dočekao povratak svog dugogodišnjeg prijatelja.
Možda vam je teško povjerovati u priču koju ste upravo pročitali. Iskreno, i meni je bilo sve dok se i vlastitim očima u nju nisam uvjerila. Sljedeći put kad šetate uz more od „Intera“ prema Črnom mulu , obratite pažnju jer su Mile i Marko možda na moru, uživaju, love ribe i druže se kao što to čine već tridesetak godina.
GALEBOVI JADRANA
Galebovi su jedna od najpoznatijih ptica našeg podneblja i možemo reći gotovo simbol primorskog kraja. Postoji preko četrdeset vrsta galebova, ali u našim krajevima najbrojniji je galeb klaukavac. Osim po Jadranu, raširen je i diljem Sredozemlja. Zaštićena je vrsta. Odrasli galebovi klaukavci odozdo su svijetle boje, uglavnom bijele, a odozgo po krilima i leđima sivo-plave. Mlade ptice ove vrste nisu čistih boja već im je perje prošarano sivo-smeđim prugama, a to obojenje nestaje u trećoj ili četvrtoj godini kada dosegnu spolnu zrelost. Vrijeme parenja i gniježđenja je od sredine ožujka do sredine lipnja. Diljem hrvatskog dijela Jadrana već se godinama provodi prstenovanje mladih galeba klaukavaca, što nam omogućuje da pratimo udaljenosti koje prijeđu. Najdalji postojeći nalaz našeg galeba (prstenovan pokraj Poreča) je u 1.957 km udaljenom Cadizu u Španjolskoj.
Za galebove svi znamo da su vjerni pratioci ribara, ali i pohlepni i proždrljivi. Da bi došli do hrane ponekad, kada ne kradu hranu drugima, pokazuju veliku snalažljivost. Primjerice ako pronađe zatvorenu školjku, galeb leti iznad stijene kako bi mogao ispustiti školjku da se razbije o stijenu te to ponavlja sve dok se ne razbije. Iako imaju plivaće opne između nožnih prstiju, ne spadaju u morske ptice i nikada se previše ne udaljavaju od obale. Iz tog su razloga bili vrlo korisni kroz povijest pomorskih putovanja jer su moreplovcima davali do znanje da je kopno blizu. Po pitanju vanjskog izgleda, nema puno razlike između mužjaka i ženki, ali kada gledamo skupa par koji se gnijezdi, uočavamo da je mužjak ipak nešto robusniji. Galeb je monogamna ptica i vrlo privrženi partner.
Lea Klarić