1 - Dalibor Kratohvil (predsjednik Obrtničke komore PGŽ) i Meri Vujnović
2 - Kristijan Košćić (predsjednik Udruženja obrtnika Crikvenice i Općine Vinodolske), Meri Vujnović i Divna Bleha (članica Skupštine Obrtničke komore PGŽ)
Našoj sugrađanki Meri Vujnović prošlog tjedna dodijeljena je Povelja Obrtničke komore Primorsko-goranske županije. Ovo veliko priznanje dodjeljuje se za posebne uspjehe u unapređivanju i razvoju obrtništva, odnosno, kako se u obrazloženju navodi, dodjeljuje se obrtnicima koji su poduzeli aktivnosti od utvrdive koristi u afirmaciji obrtništva i komorskog sustava na području djelovanja Komore.
Dodjela Povelje bila je povod za razgovor s gospođom Vujnović kojoj ovo priznanje puno znači:
- Priznanje koje mi je dodijelila Komora, kojoj pripadam 18 godina i u kojoj sam aktivna zadnjih 12 godina, priznanje je mojih kolega, a na neki način i struke kojom se bavim. Oni su prepoznali moj trud i rad prvenstveno u sustavu Komore, a time i u poslu koji radim u svom obrtu te je to velika čast i satisfakcija. Za mene nema vrijednije nagrade te sam zato izuzetno ponosna.
Koliko dugo i na koji način ste prisutni u radu Obrtničke komore?
- Jedan telefonski poziv upućen 2006. g. od strane tadašnje tajnice Udruženja obrtnika Grada Crikvenice i Vinodolske općine, gospođe Nele Maričić i molba za aktivnom suradnjom, bio je početak jednog svrsishodnog rada koji je prvenstveno bio s ciljem poboljšanja, unapređenja i olakšavanja poslovanja obrtnicima.
Bila sam član Upravnog odbora UO Crikvenica i predsjednica Ceha intelektualnih usluga od 2006. do 2014. g, te potpredsjednica Udruženja od 2006. do 2010. Od svog UO Crikvenica birana sam u svim mandatima od 2006. do 2018. g. za člana Skupštine Obrtničke komore PGŽ. Također, bila sam član Upravnog odbora Obrtničke komore PGŽ u razdoblju od 2010. do 2014. g., kada sam bila i član Odbora za statut i razvoj Komorskog sustava Hrvatske obrtničke komore, a u razdoblju od 2014. do 2018. g. član Odbora za financije Hrvatske obrtničke komore.
Naravno, u svemu tome ja sam sudjelovala samo kao jedan od brojnih kotačića cijele Komore.
Tijekom cijelog razdoblja i na svakoj od tih funkcija nastojala sam sa svojim kolegama raditi na unapređenju i boljitku obrtništva te boljom suradnjom obrtnika s lokalnom samoupravom.
Osobito smo s kolegama u Odboru za financije HOK-a nastojali u vremenima kada su bili smanjeni priljevi sredstava, raditi na tome da se dijelovima Hrvatske koja su rjeđe i raspršeno naseljeni ili imaju manji broj obrtnika, rad područnih komora potpomogne tako da svaki obrtnik dobije jednaku mogućnost kontakta sa svojim Udruženjem. Uvijek i na svakom nivou ciljevi su bili bolja informiranost, brža protočnost informacija i intenzivan kontakt s nadležnim državnim institucijama radi rasterećenja i olakšavanja poslovanja obrtnika.
Kako je tekao Vaš poslovni put?
- Moje prvo zaposlenje bilo je u bankarskom sustavu, gdje sam provela petnaest izuzetno korisnih i lijepih godina. Moj suprug počeo se baviti knjigovodstvom 1994. g., te smo nakon nekog vremena zaključili da ima dovoljno posla za oboje, a kako sam prvenstveno bila majka dvojice još malih dječaka, hrabro sam se 1997. g. odlučila za otkaz, te odlazak u privatno poduzetništvo. U tome sam prije svega vidjela mogućnost da budem kvalitetnija majka, s više vremena za obitelj, a zatim i mogućnost za rad u radnom vremenu koje je odgovaralo obiteljskom ritmu. Svoj vlastiti obrt otvorila sam 2000. g. te se nastavljam baviti knjigovodstvom sve do danas.
Kako ocjenjujete stanje obrtništva danas?
- Živimo u jako turbulentnim vremenima, osobito teškim za obrtništvo. Zahtjevi koji se stavljanju pred svakog obrtnika, bilo kojom vrstom posla da se bavi, su jako veliki.
Najveće opterećenje svih nas je prenormiranost i gubljenje u šumi zakona, te bezbroj fiskalnih i parafiskalnih nameta. Radnika nema, a plaćama ih obrtnik teško može i privući, jer je cijena rada za poslodavca prevelika. Ne školuju se deficitarna zanimanja. Konobar, ili bilo koji drugi radnik, najčešće nije završio adekvatnu školu.
Mladi ljudi nisu dovoljno upoznati s poduzetništvom, te se često umjesto odluke da sami uzmu svoju sudbinu u ruke, odlučuju na odlazak u inozemstvo, što i ne čudi uz sve probleme za koje znaju da ih očekuju.
Ne postoji pravna sigurnost, ne znamo kako ćemo poslovati druge godine, a kamo li dugoročnije.
No, s druge strane ne možemo reći da ne postoje poticaji bilo preko Zavoda za zapošljavanje, bilo od lokalnih zajednica, subvencionirane kreditne linije, bespovratna sredstva itd. Sve je to iskoristivo, ali samo u slučaju da imamo zaista realno održiv poslovni plan i pravnu sigurnost.
Svi obrtnici koji su se uspjeli održati, to su uspjeli samo uz danonoćni rad i pomoć cijele obitelji. Kada bio održivost poslovnog plana ovisila isključivo o radu i zalaganju pojedinog obrtnika, tada nikoga ne bi bilo strah zaploviti u te vode. Ovako ... teško. Mogli bi o ovoj temi pričati jako dugo i široko.
Opet, ja se nadam da će ova država, pa tako i lokalna uprava naći mudrosti da zaustavi odljev naše mladosti. S obzirom na to da je sve manje bitno gdje čovjek živi dok radi, jer su mogućnosti rada od kuće sve veće i sve češće, ja tu vidim šansu za Crikvenicu, a i za Hrvatsku općenito, da vrati mlade stručne ljude (a imamo fantastične pametne i sposobne mlade ljude) koji će postati obrtnici ili poduzetnici kod kuće, a pružati usluge ili prodavati proizvode širom svijeta. Za to je potrebno otkloniti sve već prije nevedene prepreke, isto tako potrebno je da porezni sustav bude malo "mekši", pa će čitava zajednica imati koristi.
Ni danas niste prestali s aktivnostima u Udruženju obrtnika, imate li kakve sugestije za budući rad ?
- Ne, nisam i veseli me poziv novog saziva Udruženja obrtnika Crikvenice i Vinodolske općine, koji u ovoj jubilarnoj 50. godini postojanja ima puno planova i zadanih aktivnosti. Rado ću se pridružiti i pomoći koliko to budem mogla u svemu što rade.
Udruženje je pokazalo da je uspjelo već puno toga. Sajam vina već je tradicionalan, dobili smo Kvarner-expo, koji treba sačuvati i razvijati. To su stvari koje građani vide izvana.
Ali tu je i niz aktivnosti koje se ne vide, a puno se radi i brojni su rezultati. Udruženje se treba čim više otvarati svakom obrtniku, osobito novim obrtnicima, treba upoznavati mlade ljude s obrtništvom kao načinom da čovjek na najbolji način svoje kvalitete pretvori u izvor zarade. Treba naravno koristiti društvene mreže, jer je to najjednostavniji, najbrži i najjeftiniji način komunikacije, odlaziti u škole, razgovarati, surađivati, razmjenjivati iskustva, organizirati edukacije, toga nikad dosta ...
Ovo sve već i radi Udruženje, ali uvijek treba težiti ka višem i boljem, naravno i uvijek dati najbolje od sebe, kako u svom poslu, tako i za zajednicu.
Sudionici svečane dodjele priznanja Obrtničke komore PGŽ
