Naša istaknuta književnica Ljerka Car Matutinović, rođena Crikveničanka, na Svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Crikvenice održanoj 14. kolovoza proglašena je za počasnu građanku Crikvenice.
Pitali smo najpoznatiju Crikveničanku što za nju znači ovo priznanje?
- Pitate me, kako sam doživjela imenovanje počasnom građankom Crikvenice i što to meni znači?
Doista se nisam nadala toj počasti. Ni u snu, kako se to običava reći. Jadranski književni susreti koje sam osmislila i dovela uz podršku Društva hrvatskih književnika iz Zagreba i susretljivu suradnju djelatnica Gradske knjižnice Crikvenica do 18. edicije (punoljetnosti!), bili su za mene užitak u radu, uz želju da grad Crikvenica obogati svoje prinose kulturi.
Gradsko vijeće Grada Crikvenice znalo je to prepoznati i nagraditi me počasnom titulom tako da sam na „fešti“ uz Dan grada Crikvenice u znak zahvalnosti izjavila, kako bismo ovu nominaciju mogli nazvati "Crikveničkim Oscarom". Postoji uzrečica "Nitko nije prorok u domovini", ali u mom slučaju sada, potvrđuje se da je „Crikvenica, moj kantun“.
A to sam naglasila i stihovima koji su objavljeni u mojoj čakavskoj zbirci "Meštrija" (2007.):
"Saki čovik ima svoj kantunić
kade se skriva ko va njazlu zlu tić
aš je laglje va svojen njazlu kantat
Crikvenica j' moj kantun.
Koliko Crikvenice ima sada u Vašem životu budući da godinama živite i radite u Zagrebu gdje Vam je i obitelj?
- Ima je puno. Iako često ne putujem dolje, ona je uvijek u mojim mislima, u mojim stihovima, u bliskoj čakavskoj riječi koju sam slušala od roditelja, od nona, none i pranone. Često mi fali njihova beseda, njihova dobrota. Pomišljam s pritajenom tugom na crikvenički pejzaž s kojim sam rasla, jer:
"nigde takove lipe arije ni
zranoga jutra kad se spi
ni tići se ne čuju misec i zvezda Danica pasuju
a more ko zrcalo
va ken se nebo ogljeda…“
Mislim da sam "del te jubavi" prenijela na svoga sina i unuke.
Pitate me, što bih sada poručila Crikveničanima? Što očekujem od Crikveničana koji danas vode grad moga djetinjstva, moje mladosti?
Jednom mi je u jednom razgovoru, na moje pitanje o "porukama", vrsni prozaik Ranko Marinković rekao: "Poruke daju poručnici. To su zapovijedi." Prihvatit ću njegov ironijski odmak i reći da nisam bila ni ni ni ročnik, a kamo li poručnik. Zanemarit ću, dakle, tu riječ i kazati Crikveničanima da čuvaju svoj grad, da ga paze i vole, unapređuju, jer Crikvenica je lijep i pitom grad smješten na najljepšem moru na svitu.
Ljerka Car Matutinović
Suvremena hrvatska pjesnikinja, prozaistica, književnica za djecu, esejistica i prevoditeljica Ljerka Car Matutinović rođena je u Crikvenici.
Osnovnu školu pohađala je u Crikvenici, a gimnaziju u Rijeci na Sušaku. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je hrvatski i talijanski jezik s književnostima.
Radila je kao lektorica hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Firenzi, kao profesorica hrvatskog jezika na V. Zagrebačkoj gimnaziji, a bila je i dugogodišnja urednica književnih emisija na Hrvatskom radiju.
Članica je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog PEN-centra, Zagrebačkog centra Europskog društva kulture i Društva hrvatskih književnih prevodilaca.
Od 1961. objavljuje književne kritike, književne interpretacije i eseje; pjesme od 1965.; pripovijetke od 1975. u nizu časopisa i novina: Kolo, Republika, Riječka revija, Dometi, Istra, Forum, Dubrovnik, Mogućnosti, Most, La Battana, Impegno 80, Oko, Vjesnik, Večernji list, Hrvatska revija, Hrvatsko slovo, Nova Istra, Književna Rijeka, Književna republika, Vijenac, Diwan (BiH).
Objavila je dvadeset zbirki pjesama, od kojih četiri na čakavskom narječju: “Kanat slaji od meda” (1987.), “Čakavske versade” (1993.), “Meštrija” (2007.), i “Kanat” u zajedničkoj knjizi s Božicom Jelušić (“Kanat i kesnokrič”, Kajkavsko spravišče, Zagreb, 2016.).
Od knjiga za djecu ističe se roman “MA i LU” (1988. i 1990.) u 5.000 primjeraka te “Duplići MA I LU” (2015.), novo, dopunjeno izdanje.
S talijanskog jezika prevela je djela niza poznatih pisaca za djecu i odrasle (Rodari, Collodi, Dante, Petrarca, Boccaccio).
Pjesme Ljerke Car Matutinović prevedene su na desetak stranih jezika, a pripovijetke na engleski, talijanski, poljski i njemački jezik.
Pjesnikinja je moderne senzibilnosti koja ostvaruje sinteze novog i starog, iznimnog i običnog, realnog i bajkovitog. Već od svoje prve zbirke dala je model soneta s izuzetnim naglaskom na ljubav čemu je dodavala posebnu melodiju i ritam rime. Iako u svojem poetskom izričaju teži uvođenju novina, karakterizira ju vjernost tradiciji. Samo je Ljerki Car Matutinović s toliko lakoće i kreacije uspjelo nadići lokalni, zavičajni idiom da bi ga utkala u tkanje hrvatske književnosti dostupno i razumljivo svima. Njena zavičajnost ogleda se u brojnim motivima poput djetinjstva, obitelji, ljubavi, nostalgije, običaja, Crikvenice i domaćeg izraza dajući svemu "pozlaćenu patinu", antologijskih dometa: ("Lipe moje pasale ste", "Misec", "Grobišće", "Su te anjeli va svoju kumpaniju zeli", "Moj kantun", "Polnoćica", "Kanat slaji od meda").
Za prozna ostvarenja pronalazi inspiraciju u bajkovitom gotičko-renesansnom svijetu srednjovjekovnih priča u koje vješto unosi, sa satiričnim otklonom, senzibilitet današnjice. Koliko god da su pojedine novele ili kratke priče obojene ironijom, ili čak komikom, iz njih izbija poezija, i to u onom najplemenitijom smislu te riječi, a potajno se otkrivaju i neke od suvremenih dilema pisanja.
Opus posvećen djeci i mladima zauzima podjednako važno mjesto u njezinom književnom radu. Polazište u svojim knjigama uvijek je bilo otvoreno ili skriveno u njezinoj obitelji i ljubavi prema najbližima, a priče su često prožete humorom koji proizlazi iz osebujnog dječjeg svijeta u kojem svakodnevno prerasta u bajkovite maštarije. Nepresušna inspiracija autorici su bili njezini unuci, Marko i Luka, čije je odrastanje često pratilo i Ljerkino stvaralaštvo.
Prevoditelj je onaj koji među čitateljima najbliže dotiče strukturu književnog djela, a Ljerka Car Matutinović talijansku je poeziju i prozu prevodila s posebnom senzibilnošću te njezin izvrsni prevodilački nerv nikada neće umanjiti vrijednost i ljepotu izvornika, štoviše Ljerka će mu podariti najbolji čitateljski užitak.
Inicijativom Ljerke Car Matutinović, koja je uspostavila kontakt s Društvom hrvatskih književnika u Zagrebu, 2002. godine, organizirani su I. Jadranski književni susreti. Ova književno-kulturna manifestacija prešla je granice lokalnog i postala tradicionalnom te se danas predstavlja kao kulturni brand grada Crikvenice, a Ljerka Car Matutinović danas obnaša dužnost počasne predsjednice.
Svake godine za Dan grada Crikvenice Ljerka Car Matutinović nesebično dariva svoj grad, njegove stanovnike i turiste novom knjigom na radost sviju nas, a ove godine predstavila je knjigu prikaza objavljenih u “Vijencu” pod naslovom “Književni ogledi”.
Ljerka je dobitnica brojnih domaćih i stranih nagrada, a uvijek je s ponosom isticala da je rođena u Crikvenici te promovira svoj rodni grad i čakavsko narječje. Za izniman doprinos promicanju vrijednosti suvremenog hrvatskog književnog stvaralaštva te naslijeđe hrvatske baštine na području književne umjetnosti čime je trajno zadužila Grad Crikvenicu, Ljerka Car Matutinović je imenovana počasnom građankom Grada Crikvenice.
Ivica Šubat