Između 1738. i 1815. godine u naselju Crikvenica rodilo se ukupno 2.344 djece (izvor: Matična knjiga rođenih (krštenih) župe Kotor 1738.-1793. i župe Crikvenica 1793.-1815.). Svi su oni bili katolici i kršteni su, obično na dan rođenja ili naredni dan, od strane župnika koji je krštenje obavljao, u pravilu u kući novorođenoga uz prisustvo kumova (svjedoka).
Uz sve ostale podatke koje je župnik kasnije upisivao u Matičnu knjigu: ime i prezime djeteta, datum rođenja (krštenja), ime oca i majke djeteta, zakonitost (da li je djete rođeno u braku ili van braka), broj kuće, ime i prezime župnika koji obavlja sakrament krštenja, upis je sadržavao i ime i prezime kumova koji su svjedočili krštenju. Nazočna su bila dva kuma, i to muškarac i žena, pri čemu su to obično bili rođaci ili susjedi roditelja novorođenoga ili netko treći koga su oni izabrali. S obzirom na tadašnje teške životne, materijalne i gospodarske prilike kumstvo ne trebamo povezivati niti sa materijalnim stanjem, a niti sa društvenim ugledom kumova. Zanimljivo je da su neki od krsnih kumova bili vrlo često svjedoci na krštenju (i više od stotinu puta), dok su neki drugi kumovali samo jednom ili nekoliko puta.
Najčešći kumovi (muški) od 1738. do 1815. g. (sa brojem kumovanja) bili su*:
- Czar Petar adituus: 267
- Zupan Mikula: 159
- Zupan Osip: 145
Najčešće kume (žene) od 1738. do 1815. g. bile su:
- Kostrenchich Katarina ud. Martina: 135
- Matejchich Ursula udova Jure: 121
- Kulentich Anna: 87
Kod najčešćeg kuma Czar Petra, navodi se latinska riječ „adituus“ što je u prijevodu crkvenjak, crkveni čovjek kojemu je povjerena briga za otvaranje i čistoću crkve, pripravu liturgijske odjeće, zvonjenje i sl.
Žene pak koje su bile najčešće kume (Kostrenchich Katarina ud. Martina i Matejchich Ursula ud. Jure) bile su istovremeno i primalje (babice) koje su pomagale rodilji pri porodu. Upravo je ono čime su se bavili ovi ljudi bio razlog zašto su oni bili najčešći kumovi. Ukoliko roditelji djeteta nisu prije poroda unaprijed odredili kumove, onda je župnik pri krštenju uvijek imao na raspolaganju ljude koji su veći dio dana bili u crkvi ili oko nje (čuvar crkve, mežnjar, zvonar) i primalje (babice) koje su obično nazočile pri porodu pomažući poroditi novorođenče.
*prezimena su ovdje navedena upravo onako kako su upisana u Matičnu knjigu