Knjige Jessie Burton

Jessie Burton engleska je autorica koja je do sada napisala tri romana za odrasle te jednu dječju slikovnicu. Na hrvatski jezik su do sada prevedene sva tri romana, pod nazivima Minijaturistica, Muza i Ispovijest, a osim na hrvatski, njeni romani prevođeni su na gotovo četrdeset jezika, što puno govori o njezinoj popularnosti. Nije rijedak slučaj da ju se doživljava kao autoricu koja piše o „ženskastim“ temama, čak i same naslovnice nekako upućuju na to, no jednom kada uronite u njene romane uvidjet ćete kompleksnost tema kojima se bavi te koliko duboko zadire u neke osnovne ljudske osjećaje.

Prva knjiga jest Muza i ona nas upoznaje s veoma mladom djevojkom Nellom koja se pronašla u braku, potpuno nespremna i nesigurna. U novom domu ne nailazi na toplu dobrodošlicu kakvoj se nadala, čak ju ni novopečeni suprug nije ondje dočekao. Kada se on ipak pojavi, sa zakašnjenjem, poklanja joj minijaturnu repliku njihove kuće kako bi joj osigurao zanimaciju jer on ne planira provoditi previše vremena s njom. Nella jako brzo uviđa da joj ne preostaje ništa drugo doli se posvetiti minijaturnoj kući pa stupa u kontakt s minijaturisticom čije minijature imaju puno dublje značenje od očekivanog, možda umiju i upravljati životima svojih vlasnika. Ono što me najviše navelo na promišljanje nakon čitanja ove knjige jest zaključak da je ponekad, kada nismo u stanju sami držati konce svog života, najlakše okriviti neku višu silu i pustiti da sve i dalje teče svojim tokom. Isto tako, dojmilo me se koliko je Nella sazrela u tako kratko vrijeme, sa svega 18 godina pronašla se u nesretnom braku koji je donio brojne izazove i prepreke, a ona se sa svima uspijevala nositi. U samo četiri mjeseca je stasala u snažnu ženu koja je u stanju rukovoditi svojim životom, ali i životima bližnjih koji ne mogu sami brinuti za sebe.

Muza prati dvije naizgled nepovezane vremenske linije. U ovom trenutku nalazimo se u 1967. godini gdje upoznajemo djevojku Odelle koja dolazi u London kako bi pronašla željeni posao. Uskoro se zapošljava u jednom umjetničkom institutu što rezultira susretom s izgubljenim umjetničkim remek-djelom koji dovedi do ispreplitanja njenog poslovnog i privatnog života. Druga vremenska linija vraća nas u 1936. godinu gdje upoznajemo Harolda, Saru i njihovu kći Olive. Olive je primljena u umjetničku školu, no zbog nesigurnosti u reakciju roditelja, odluči to jednostavno prešutjeti. U njihove živote tada ulaze Teresa i Isaac koji će unijeti brojne neslućene promjene. Meni osobno ovo je najbolja knjiga autorice Jessie Burton. Postigla je da obje vremenske linije budu jednako zanimljive za čitanje i da ne stvaraju osjećaj nezadovoljstva i nestrpljivosti kada će zanimljivi dio. Velika pažnja je posvećena umjetnosti i njezinim različitim oblicima te kroz živote glavnih junakinja ovog romana može pobliže upoznati nekoliko njih. Ovdje zabrinjava podatak koji ukazuje na to da je neko umjetničko djelo bilo izrazito cjenjenije ako je iza njega stajao muškarac. Drago mi je da su se neke stvari ipak promijenile. Autorica se ovdje bavi i zamršenošću obiteljskih odnosa te pokazuje koliko su pojedinci sposobni čuvati velike tajne od svojih bližnjih, ali i kolika šteta nastane po konačnom otkrivanju istih. Također, vidljivo je koliko naše živote mogu promijeniti slučajni stranci kojima pristanemo ponuditi privremeno utočište. Uz sve to, dojmljiv je i način na koji je autorica u konačnici spojila obje radnje i pokazala da često i ne slutimo kakve nas veze mogu spajati.

Ispovijest također prati dvije vremenske linije, majke koja je po rođenju ostavila svoju kćer i tu, sada već odraslu kćer, koja je saznala da postoje neki neotkriveni detalji vezani za majčin nestanak. Detalji su skriveni u knjizi koju je napisala osoba koja je bila u društvu njene majke neposredno prije nestanka. Autorica je još jednom pokazala da izvrsno gradi obje vremenske linije te da vješto barata različitim povijesnim razdobljima. U ovoj knjizi zadire i u neke još uvijek nepoželjne teme, one koje izazivaju brojne polemike i neslaganja, poput homoseksualizma i pobačaja. Radnjom dominiraju ženski likovi koji nisu uvijek snažni i borbeni, već su neki od njih jako pasivni i ne poduzimaju ništa kako bi preuzeli kormilo vlastita života. Ti ženski likovi prikazani su u različitim stadijima života i autorica je izvrsno dočarala sve promjene koje određeni broj godina i iskustva sa sobom nosi. Uz sve to, ipak mi se najviše svidjela ideja traganja koja se proteže cijelim romanom. Često nismo niti svjesni da za vrijeme traganja za nekim drugim, nekim tko možda i nije toliko bitan koliko smo mislili, pronađemo sami sebe.

Podijelite