Va predvečerje prvog marčenoga dana va prepunoj Gradskoj knjižnici i čitaonici Selce upriličeno je jedno prelipo večer - sijelo. Sijelo na komu su nan Selčani oteli pripovedat štoriju o narodnoj nošnje, kako se je ona sačuvala do danas i kako se štuje saki komadić i del najden va nonineh škrinjah ili kasunu i tako sačuvan.
Prama staremi uzorkami načinile su se nošnje novijega datuma i saka Selačkinja ka jih ima, rada i ponosno ju obuče i štimano ju nosi. Radna narodna nošnja se j' doma tkala i šila. Na belu šurkicu bi se navukla bela sarzica na nogi jednostavne pletene hlače - čarapi, opšivene papuče i va ten bi se šlo va polje kopat ili žet šenicu. Glavu bi se pokrilo rubcem ko zaštita od sunca i vetra. Danas se rabi na pusni utorak kada se mlati i pali slama, kako je već užanca.
Svečana nošnja bi se nosila za blagdani, na sv. Katarinu za mašu, za poć va kolo tancat va raznemi prigodami, jednostavna je, šivena od malo boljega platna, ne previše nacifrana a tuliko lipa va svojemi osnovnemi kolorami ki ju krase. Belo kombine, podsuknja, dolnji veš, stomanja nabranica z lipen koleton - glavni su deli na keh se obuče črni kas od veluda ili svilnice, črni berhan i tkani pas - tkanica. Na prsa bi se zakitilo ruzmarinon i garafulon, a okolo vrata bi obesila niza od črljenoga neobrađenoga koralja. Na uši bi se obesili rećini, najčešće morčići. Kosa bi se splela va pletenice pa va kofu - okruglo smotana na potiljku. Na nogi bi se obule pletene ili heklane dokoljenice i črni postoli na nisku petu da bi se divojki mogle bolje okretat va kolu. Podsuknja na špici ni špijala spod berhana, samo bi se nazirala kad bi se tancurica okretala. Dolnji del nošnje, završil bi črljenen rubon na na zadnjoj strane na kasu nabrala bi se črljena traka va žabice do pasa a veli fijoki su leprhali i spušćal do pol berhana.
Predstavljena je i muška narodna nošnja ku je zašila vrsna šnajdarica Emilija Lončarić, ka je zašila i puno nošnji po uzoru na stare a nose ju Selčanke.
Kroz ovu lipu štoriju biranemi i dirljivim besedami provela nas je Vlasta Lončarić i ostali čuvari narodnih običaja i te lipe nošnje i njezinoga nastajanja kroz stotinama let prisutna va Selceh. Originalni opisi zi knjige Ivana Lončarića Papića prema njegovin zapisimi o povijesti selačke nošnje i njenim najstarijin vlasnicima, čitala je Andreja Jakubin.
Ovu interesantnu večer, punu mirisa lavande, ruzmarina i diha starine začinili su, kantajuć na tanko i debelo, pripovidači i pivači članovi KUD-a „Neven“ - Edita Jeličić Krpan, Marija Lončarić Belčica, Meri Šoštarić, Vlasta Lončarić, Andreja Jakubin, Emilija Lončarić, Boža Kombol i Luka Pobor.
Prelipu mladu divojku Mariju Lončarić, oblačila je Boža Kombol uz pojašnjenje kin se redon nošnja oblačila.
Hvala Editi Jeličić Krpan na lipo organiziranoj večeri, članovima KUD-a „Neven“, simi ki su sudjelovali i brojnoj publiki ka je sve z užitkon pratila.
Slavica Car
Fotografije: Elma Dujić