Pronaći slobodan trenutak za razgovor s gradonačelnicom Crikvenice pravi je izazov. Posao joj traje, kako sama kaže: “od 0 do 24”, a obveze ne priznaju ni vikende, ni blagdane. Stoga mi je bilo iznimno drago što me gradonačelnica, Ivona Matošić Gašparović, primila u svom uredu i izdvojila vrijeme da mi odgovori na pitanja.
U ugodnoj i otvorenoj atmosferi razgovarale smo o njezinom privatnom životu, obiteljskim korijenima, ljubavi prema Crikvenici, sportu, modi, glazbi i planovima za budućnost.
Na pitanje što joj znači podrška obitelji u životu, gradonačelnica je odgovorila da bez nje ne bi mogla obavljati svoj posao. „Bez podrške mojih roditelja, none i prije svega supruga apsolutno bi bilo nemoguće,“ naglasila je Ivona.
U priči o obiteljskim korijenima, gradonačelnica se dotaknula i pitanja koje joj, kako kaže, ljudi često postavljaju, je li joj legendarni nogometaš Hajduka, Frane Matošić nešto u rodu. S osmijehom je ispričala da je njezin pranono Pave došao iz Splita u Selce u mornaricu te je tako upoznao i zaljubio se u pranonu Ivanku, Crikveničanku. Tako je obitelj ostala u Crikvenici. Iako nikada nisu živjeli u Splitu, provodila je tamo ljeta dok je bila mlađa, a istražujući obiteljsko stablo otkrila je da joj je Frane Matošić zaista blizak rod.
Iz priče o Splitu razgovor nas je odveo do sporta. Premda priznaje da nikad nije bila sportski tip, ipak sport vidi kao važan dio života zajednice. Ponosno ističe kako Grad Crikvenica ima čak 36 sportskih kolektiva u Gradu od svega desetak tisuća stanovnika. Osobito je raduje što gotovo svako dijete u Crikvenici sudjeluje u nekoj sportskoj aktivnosti. Gradonačelnica je, odgovarajući na pitanje o zadržavanju mladih u Crikvenici i ulozi sporta u tome, izjavila: „Sport zasigurno je jedan od segmenata. Osnovno rješenje da mlade zadržimo u Crikvenici je osnivanje visoko školskih ustanova. Jer često dolazimo do problema baš u toj dobi kada djeca odlaze na fakultete u Rijeku ili u Zagreb jako je teško njih kasnije vratiti u svoj rodni kraj. Tako da je tu iznimno važno pružiti podršku da oni mogu cijelo svoje školovanje odraditi na području svog grada.“
Naša gradonačelnica stažirala je u Bruxellesu pa me zanimalo što ju je na kraju vratilo u rodni kraj. Objasnila je kako se nakon stažiranja otvorila mogućnost da trajno ostane u Bruxellesu. To je bila prekretnica u njezinom životu u kojoj se ipak odlučila vratiti u Crikvenicu.
„Ljubav prema rodnom kraju definitivno me vratila nazad. Odgajati djecu i podizati obitelj u jednoj sredini kao što je Crikvenica puno je, neću reći jednostavnije, ali ljepše i ugodnije,“ rekla je.
Nisam mogla ne primijetiti da gradonačelnica Ivona zaista drži do svog stila odijevanja, iako priznaje da su joj mogućnosti često ograničene protokolarnim zahtjevima. Kad je riječ o modnim dodacima, naušnice su joj nezaobilazan detalj, ističe: „Ne mogu izaći iz kuće ako nemam naušnice na sebi.“
Također često nosi marame koje, kako sam primijetila, unose eleganciju u svaku kombinaciju. Iznenadilo me kada je prepoznala naušnice koje sam u tom trenutku nosila, ručni rad dizajnerice Andree Knez Matejčić, podsjećajući na prave crvene koralje. Pohvalila je Andreinu kreativnost i istaknula koliko je njezin rad zaista predivan.
Što se tiče glazbenog ukusa gradonačelnica kaže da se on mijenjao kroz godine, no danas najradije sluša klapsku glazbu, te pjesme Olivera Dragojevića i Doris Dragović. Posebno joj je draga domaća klapa "Sveti Jakov".
„Polako se penju, tako da vjerujem da će u budućnosti postati respektabilna klapa na malo širem području.“
Gradonačelnica Ivona neopisivo cijeni slobodno vrijeme, najčešće ga posvećuje djeci i obitelji. Unatoč tome što posao često zahtijeva puno angažmana, nastoji iskoristiti svaki slobodan trenutak kako bi bila s najbližima. Kad pak želi na kavu, voli se opustiti u društvu prijateljica, najčešće u centru Crikvenice u kafićima "Inter" ili "Sabbia", gdje uz jutarnju kavu može obaviti i poneku sitnu obavezu. Posebno joj prija mir i tišina mjesta uz more, poput kafića "Limenka" na šetnici između Crikvenice i Selca te kafić "Porto" u Dramlju.
„Nekakve lokacije koje su blizu mora jer to najbolje umiruje i daje prostora da čovjek sabere misli.“
Na pitanje o tome tko joj je najveći uzor u životu, gradonačelnica odgovara jasno:
„Uvijek su mi najveći uzor bili moji roditelji. Jako sam cijenila sve ono koliko su se borili i trudili da bi meni i bratu pružili sve ono što treba.“
Za kraj razgovora pitala sam gradonačelnicu što joj je cilj u životu:
„Nakon ovog posla, koji jednom mora doći kraju, da mogu ponosno proći gradom uzdignute glave i zapravo razgovarati sa sugrađanima kao i prije ovog posla, kao i danas tako i sutra u nekoj drugoj sferi. To mi je iznimno važno. Ono što čovjeka svaki dan veseli, a što i mene posebno motivira, kad vidiš da nešto dobro možeš napraviti za zajednicu. Jer svi mi dolazimo i odlazimo, a ona djela ostaju iza nas. Za 10, 15 ili 20 godina da sa zadovoljstvom mogu pogledati u prošlost i znati da sam dala sve od sebe.“
I možda je upravo u tim rečenicama sažeta cijela filozofija ovog razgovora – politika i funkcije prolazne su, ali trag koji ostavimo u ljudima i zajednici ostaje. U ovom razgovoru upoznala sam gradonačelnicu te mogu zaključiti da je Ivona Matošić Gašparović vedra, simpatična i srdačna osoba. Njena otvorenost prema ljudima i ambicioznost čine je karizmatičnom sugovornicom. S takvim pristupom, energijom i posvećenošću možemo mirno spavati znajući da je Crikvenica u dobrim rukama, a pred nama je svijetla budućnost.
Tekst i fotografije: Vita Dugandžić