1 - NK "Crikvenica" početkom devedesetih: Dino Smojver, Ivan Smojver, Boro Tomić, Zdravko Pugelj, Ivica Knežević, Damir Vukić, (stoje) Ozren Gulin, Neno Jurić, Alen Ažić, Radoslav Brkljača i Leo Filipović
2 - Nenad Grozdanić, Ivan Smojver, Marinko Buljat, Željko Svetić, Zdravko Pugelj, Damir Vukić (stoje), Boro Tomić, Pero Paropatić, Ivica Knežević i Miodrag Jovanović
3 - Na utakmici protiv "Hajduka": Ivan Smojver, Zdravko Pugelj, Pero Paropatić, Boro Tomić, Miodarg Jovanović, Ivica Knežević, Nenad Grozdanić, Marinko Buljat, Željko Jovanović
4 - Veterani NK "Crikvenica": Dubravko Jeličić, Kuna, Damir Marovski, Ozren Gulin, Zoran Šimičević, Dejan Jovanović, Ivica Miklić, Zdenko Ivančić (stoje), Slavko Križovan, Luka Vulin, Ivan Smojver, Nikola Udovičić Nidžo, Stevo Mirić, Zoran Rubčić, Husein Behrami, Damir Katnić , Mijat Lovrić, Boro Tomić
Poštovane sugrađanke i sugrađani,
vrijeme je izborne kampanje u Gradu Crikvenici. Kandidaturom za gradonačelnika na direktan i indirektan način ulazim u Vaše domove. Pristojnost mi nalaže da pokucam na Vaša vrata i da Vam se predstavim.
Ja sam Ivan Smojver iz Ladvića, a od dječačkih dana imam nadimak Pića. Ne znam pravi razlog zašto sam dobio taj nadimak, ali znam da me stanovnici Crikveničko-vinodolske rivijere više pamte i prepoznaju po nadimku Pića nego po imenu Ivan Smojver.
Moj život je vezan za Grad Crikvenicu i povezan s naseljima Grada Crikvenice. Razdoblje osnovne škole obilježile su dvije osobe, moje učiteljice, gospođa Biserka Matejčić i gospođa Metoda Ivančić. Prva kao učiteljica od prvog do četvrtog razreda, a druga kao razrednica od petog do osmog razreda osnovne škole. Te dvije gospođe prepoznale su potrebu da pomognu dječaku iz radničke obitelji i svojim pristupom usmjere njegov daljnji razvoj. Na tome sam im uvijek zahvalan.
U mladosti sam igrao nogomet, koji je uz rukomet bio perjanica crikveničkog sporta. Da ne ispadnem subjektivan i da se moji sportski prijatelji ne naljute moram dodati košarku, atletiku, vaterpolo i plivanje. Igrati nogomet za „Crikvenicu“ bio je san većine mojih vršnjaka.
Ja sam imao sreću biti dovoljno talentiran da dobijem priliku braniti boje svog grada i s ponosom predstavljati Crikvenicu na niz domaćih i stranih travnjaka. Imao sam privilegiju biti blizu legendi crikveničkog nogometa i upijati njihova nogometna znanja i životna iskustva. Navike i znanja dobivena na igralištu uz Dubračinu obilježila su moj životni put do danas.
Učiti od barba Rate, barba Ive Lukarića, Vlade Lukarića, Ivana Katnića – Aje, Ive Domijana, Marijana Briškog, Bera Gašparovića, Darka Cara – Panprle, Zvonka Tomića – Meksa, Nikice Zoričića, Mate Matejčića, Ivice Matejčića – Halera, Dubraka Jeličića – Ćela, vjerujte mi zaista je bila privilegija.
Zaustavit ću se u nabrajanju i zamoliti sve one koje nisam spomenuo da se ne naljute.
Posebno moram istaknuti Branka Katnića – Lukca, profesora Slobodana Gračakovića, Nikolu Udovičića – Nidžu i Zdenka Ivančića - Velikog. Prvu dvojicu kao trenere, a drugu dvojicu kao suigrače i trenere.
Iako sam potekao iz radničke obitelji u kojoj se obrazovanju nije pridavao veliki značaj, kao mlada osoba shvatio sam da je trud, učenje i znanje jedini put moje moguće afirmacije u daljnjem životu.
Sjajna malonogometna ekipa na senjskom Tenisu: Ivan Smojver, Miroslav Vukić, Damir Vukić (stoje), Ivica Butorac, Branko Bosančić, Ivica Knežević i Vladimir Savić
